Njihovi sindikalni čelnici poručuju kako su vrata ministarstava za njih zatvorena, a još ih je više pogodilo što je Vlada potpisala kolektivni ugovor sa sindikatom državnih službi kojim je predviđen rast njihovih plaća. Zaposleni u znanosti, obrazovanju i zdravstvu smatraju da je njima učinjena nepravda odnosno da će platne vrećice državne administracije, policajaca, vojnika i carinika biti deblje na uštrb njihovih. Štoviše, odsustvo bilo kakve komunikacije s resornim ministrom Draganom Primorcem, koji se hvalio svojom golemom radnom energijom navodeći kako prvi sastanak održava već u šest ujutro, sindikalist Vilim Ribić cinično je prokomentirao kako je on spreman u ministrove dvore doći i u četiri ujutro. U svojem naumu do danas nije uspio.

Druga poluga socijalnog bunta mogla bi Sanadera zasuti iz redova liječnika ako se ne ostvare predizborna obećanja koja je Andrija Hebrang dao predsjedniku Hrvatskog liječničkog sindikata Ivici Babiću kao protuuslugu za njegove »zasluge« i štrajk liječnika koji je onomad dodatno uzdrmao ionako načetu Račanovu Vladu. Iako liječnici i dalje inzistiraju na »obećanom« strukovnom ugovoru, Hebrangova ministarska i proračunska realnost nalaže mu da ih iznevjeri i sklopi jedino mogući granski ugovor. Treći otvoreni front mogao bi se rasplamsati već ovih dana ovisno o tome hoće li hrvatski seljaci dosljedno pribjeći svojoj poznatoj metodi blokiranja puteva kada su u pitanju otkupne cijene. Ministar poljoprivrede Petar Čobanković odbija svaku pomisao da bi država za kilogram pšenice mogla platiti više od jedne kune, dok seljaci tvrde kako će biti u velikim gubicima ukoliko ona ne bude iznosila minimalno kunu i 10 lipa. Ministru predbacuju i to što nikada do sada nije zabilježeno da je žetva praktički počela, a cijena nije bila definirana.

Dodatne udarce Vlada bi mogla primiti od umirovljenika ukoliko na zadovoljavajući način ne riješi pitanje njihovog duga što bi moglo razvrgnuti sklopljeni pakt HSU-a i HDZ-a. Također, »bager turizam« koji je ove godine dočekao goste na raskopanim priobalnim cestama mogao bi utjecati na podbačaj turističke sezone odnosno ionako praznu državnu blagajnu ostaviti još gladnijom, uz već danas izvjestan rebalans proračuna. Iako je trenutačno benzin neznatno pojeftinio, realno je očekivati njegov skori znatno veći skok budući da nafta na svjetskom tržištu nikada nije bila skuplja, pa su lančana poskupljenja i srozavanje životnog standarda gotovo neizbježni. Uz socijalne tenzije svoje nezadovoljstvo Vladinom politikom sve više iskazuju lokalne zajednice, u čemu prednjače Primorsko goranska županija i grad Rijeka, koji nisu dočekali ništa od premijerovih slatkih obećanja, pa sve glasnije dižu glas protiv poluizgrađenih cesta, situacije u bolnicama i još mnogo toga.

No feštarski raspoloženog Sanadera kao da ne brine mogu li se sve te silnice poklopiti i dovesti do tektonskog udara koji bi mogao zaljuljati njegovu Vladu. Razlog njegovom optimizmu nije taj što nema mjesta pesimizmu, dapače, već što je u Hrvatskoj bilo i gorih ljeta, a jeseni bi, unatoč realnim najavama, svejedno ostajale mlačnima.