Ustavni sud je, tek nakon što je nedavno donesen Zakon o kamatama, iskoristio svoju ovlast i obustavio ovrhu s lihvarskim kamatama. Dok iz odluke parlamenta nije iščitana politička volja da se stane na kraj nakaradnom obračunu zateznih kamata, ustavne tužbe, kojima je u osnovi zatražena zaštita životne egzistencije, čekale su u ladicama. Slično se dogodilo i s propisima kojima su obustavljeni svi sudski postupci radi naknade šete od terorističkih akata. Prijedlozi za ukidanje Izmjena zakona o obveznim odnosima, kojima je oštećenima onemogućen pristup sudu, nisu dolazili na dnevni red, a ustavne tužbe zbog kršenja prava na pravično suđenje u razumnom roku ili nisu rješavane ili su odbacivane kao neutemeljene.

Ono što je propustio učiniti naš Ustavni sud, nije Europski sud za ljudska prava. Za taj sud su tužbe hrvatskih građana bile utemeljene i on je svojim odlukama natjerao Sabor da donese nove propise koji će oštećenima omogućiti pritisup sudovima. Ustavni sud je tek tada, nakon sedam godina čekanja, obustavio ocjenu ustavnosti Zakona o obveznim odnosima. Dakle, tek nakon ocjene strasburškog suda da je zakonodavac kasnio s donošenjm novih propisa Ustavni sud počinje prihvaćati ustavne tužbe zbog suđenja dužih od sedam godina, iako je i prije imao u rukama učinkovito sredstvo da to čekanje skrati.

Kaskanjem, bilo za zakonodavcem, bilo za sudom u Strasbourgu, kasnim reagiranjem na očigledno kršenje ustavnih i ljudskih prava – tek kada mig za to pošalju drugi, bez volje i odlučnosti da pravodobno i učinkovito zaštiti prava građana, Ustavni sud sam dovodi u pitanje smisao svoga postojanja.