Vladimir Rončević je u svojoj prijavi na natječaju za urednika Informativnog progarma HTV-a priložio izjavu da nije stranački ni državni dužnosnik. Zbog čega onda služi kao osoba od povjerenja vladajuće stranke i premijera Sanadera? Zbog čega je onda uoči intervjua sa Sanaderom u središnjem Dnevniku povukao pitanje o naglom padu popularnosti EU-a među hrvatskim građanima, nakon što je premijer time uvjetovao svoj dolazak na Prisavlje?

Šokantno je što on misli da je to "čista glupost" i zato je zaslužio da ga se već sutra smijeni. Ako on misli da je nevažno to što je Sanaderov HDZ u opoziciji pozivao na državni udar zbog suradnje s Haaškim sudom, da bi danas isporučivao optuženike kao na traci i još prešućivao najteže kvalifikacije iz optužnica, onda ne samo da ne smije biti urednik nego ni "običan" novinar.

Rončević je nedavno priznao kako je sam ponudio premijeru Sanaderu da se iz intervjua izbaci pitanje o padu popularnosti EU-a u Hrvatskoj. Ovom prilikom opet je sam odlučio izbaciti prilog o Sanaderovoj dosljednosti u vezi s Haagom. Što je on na HTV-u: urednik ili cenzor? Na to pitanje, opet na žalost, ne može odgovoriti ni Mirko Galić, jer je tih dana (srećom po njega) bio izvan Hrvatske, pa nije upoznat s cijelom pričom. Uspio je tek tonom mudraca s visine zaključiti: "Ako je urednik skinuo prilog jer je bio loš, onda je to uređivačka politika. Ali ako bi se interveniralo da se nekoga politički zaštiti, onda bi to bila cenzura." Lijepo rečeno, ali ravnatelj Galić se nije opredijelio. Jer to (opet srećom po njega) nije u nadležnosti glavnog ravnatelja.

Tek što smo uspjeli malo odahnuti od mračnih devedesetih na HTV-u, stari kadar Vladimir Rončević podsjetio nas je na tečevine vremena u kojem je on pekao svoj urednički zanat. To, na žalost, nije stvar arheologije, nego (dijela) HTV-ova novinarstva.