Božidar Marić i Petar Anić osuđeni su na četiri godine, Krunoslav Marčinko na godinu, Ivan Majić na 1,6 godina, Milena Šanator na 1,8 godina, Stanko Koncul na tri godine uvjetno, a Zdenko Francetić, Juraj Hrvačić, Mladen Strukan, Ivan Granić, Tomislav Mesarić i Dražen Mandić oslobođeni su krivnje

Božidar Marić i Petar Anić osuđeni su na četiri godine zatvora, Krunoslav Marčinko na godinu, Ivan Majić na godinu i šest mjeseci, Milena Šanator na godinu i osam mjeseci, dok je Stanko Koncul osuđen na tri godine uvjetno. Zdenko Francetić, Juraj Hrvačić, Mladen Strukan, Ivan Granić, Tomislav Mesarić i Dražen Mandić u potpunosti su oslobođeni krivnje.

Nakon završetka četverogodišnjeg suđenja, u jednosatnom obrazloženju presude predsjednica sudskog vijeća Koraljka Bumči rekla je da je šestero optuženika osuđeno kao počinitelji ili pomagači u kaznenim djelima s namjerom pribavljanja protupravne imovinske koristi na koja ih je, prema optužnici, poticao Miroslav Kutle. Sutkinja je napomenula kako je nedvojbeno utvrđeno da je Kutle počinio kazneno djelo protiv sigurnosti platnog prometa i poslovanja poticanjem na zloporabu položaja i ovlasti.

Za Božidara Marića i Petra Anića utvrđeno je da su počinili kaznena djela protiv sigurnosti platnog prometa te zloporabu ovlasti u gospodarskom poslovanju, a za Krunoslava Marčinka da je počinio djelo protiv sigurnosti platnog prometa te protiv vjerodostojnosti isprava pomaganjem u krivotvorenju službene isprave. Za ista djela osuđena je i Milena Šenator, uz dodatak da je počinila kazneno djelo protiv sigurnosti platnog prometa pomaganjem u zloporabi položaja i ovlasti. Za trinaestooptuženog Stanka Koncula sud je utvrdio da je počinio kazneno djelo krivotvorenja službene isprave.

U opširnom obrazloženju presude najbitniji dio odnosi se na problematiku pravnog slijeda na koji se tijekom postupka učestalo ukazivali branitelji optuženih. Branitelji su, naime, još u vrijeme kad su uložili prigovor na optužnicu ukazivali na probleme pravnog slijeda važećeg članka 292. Kaznenog zakona u odnosu na članak 102. koji je vrijedio u vrijeme počinjenja kaznenog djela. Taj se članak odnosio na društvenu imovinu i prema njemu, optuženi nije počinio kazneno djelo, a sud je morao primijeniti blaži zakon. Sutkinja Bumči napomenula je da je u vrijeme počinjenja kaznenog djela bio na snazi kazneni zakon koji je na drukčiji način štitio imovinu, dok važeći članak, prema kojemu su optuženi i osuđeni, pripisuje odgovornost te između tih dvaju članaka ne postoji pravni slijed.

Što se tiče oslobađajućih presuda za Francetića, Hrvačića, Strukana, Granića, Mesarića i Mandića sutkinja je obrazložila da tijekom sudskog postupka tužiteljstvo nije dokazalo njihovu namjeru i svijest o tome da novac neće biti vraćen u Tisak. Sutkinja je kazala da je za visinu Kutline kazne kao otegotna okolnost uzeto u obzir da oštećenom Tisku nije ni djelomično vraćena šteta, visina ostvarene protupravne imovinske koristi te duljina razdoblja u kojem je korist ostvarena, što »ukazuje na naročitu upornost i iskazanu kriminalnu volju«.