PROPALI TAJKUN VJEROVAO JE DA SU ORTAČKI UGOVORI JAČI OD ZAKONA

ZAGREB - Miroslav Kutle je ostao šokiran kada je sutkinja Koraljka Bumči čitala nepravomoćnu presudu po kojoj je osuđen bezuvjetno na 6,5 godina zatvora zbog toga što je kao predsjednik uprave Globus holdinga i vlasnik dionica Tiska, s namjerom pribavljanja imovinske koristi za tvrtku Globus holding, nalagao upravi Tiska izdavanje kredita raznim tvrtkama, znajući da će u konačnici novčana sredstva biti doznačena Globus holdingu i da neće biti vraćena u Tisak.

Kutle je ostao šokiran jer je — prema onome što je poznato nižepotpisanom o tome što Kutle misli o takvu načinu poslovanja, a i prema onome u što je Kutlu uvjeravao njegov odvjetnik Anto Nobilo, kao uostalom i prema tvrdnjama većine političara i pravnih "stručnjaka" — smatrao kako je to sasvim zakonit način poslovanja. U tom smislu može se reći kako je Miroslav Kutle zaista "žrtva" hrvatskog društvenog sustava i političko-ekonomske kulture od 1990. do 2000. Političko-ekonomski temelj tog društva zasnivao se na klijentizmu između političke elite i gospodarstvenika, uz čvrstu iluziju da je taj "ortački ugovor" jači od zakona i viši od morala i da će trajati vječno.

Ono što je za gospodarstvo Hrvatske bilo razorno u tom sustavu bilo je vjerovanje da poslodavac može s nekim poduzećem raditi što god ga je volja iz jednostavnog razloga jer je to njegovo vlasništvo. A to je značilo da može iz njega izvlačiti novac i opterećivati ga kreditima, ako je to u konačnici donosilo dobrobit vlasniku sveukupnog "Holdinga" (naravno da je takva filozofija bila omogućena činjenicom da su tadašnji tajkuni do tih poduzeća dolazili na nezakonit način).

Naravno, Miroslav Kutle je nevin dok presuda ne postane pravomoćna, ali i da je sud oslobodio Kutlu i njegove pomagače, to bi samo značilo ili da su zakoni zaista bili katastrofalni ili da je sudstvo do kraja kompromitirano. No, čini se ipak kako su i tadašnji zakoni nešto vrijedili, ali i da postoje suci, poput sutkinje Koraljke Bumči, čiji je profesionalni i moralni kredibilitet, barem koliko se vidi iz ovog slučaja, na visokoj razini. Ako se "društvance" koje je uništilo "Slobodnu Dalmaciju" izvuklo bez sudskih kazni zahvaljujući, među ostalim, i suludim sudskim odlukama prema kojima je Kutle trebao dobiti "Slobodnu" jer je to bilo potrebno radi "državnih interesa", još uvijek nepravomoćna presuda Kutli u slučaju Tiska predstavlja, koliko god bila mizerna, djelomičnu zadovoljštinu zaposlenicima "Slobodne" i drugih tvrtki koje je ostavio u sličnom stanju.

Mogući odlazak u zatvor Miroslava Kutle nije više razlog za likovanje. Davno smo od toga odustali. Mnogo je važnije to što će valjda i pravomoćnim sudskim putem biti dokazano postojanje stravičnoga gospodarskog kriminala u Hrvatskoj.