U Ministarstvu finacija procjenjuju da će najveći šok hrvatski proračun doživjeti prve godine članstva, a ako to bude 2007. to bi iznosilo oko 2,6 milijarda kuna. Rastom gospodarstva iznos se iz godine u godinu povećava

ZAGREB – Da je Hrvatska u ovom trenutku članica Europske unije, to bi je u ovoj godini koštalo 2,04 milijarde kuna, odnosno jedan posto BDP-a. Drugim riječima, hrvatski bi građani u proračun EU-a godišnje morali izdvajati otprilike jedan posto svega što proizvedu tijekom godine dana, kako je to već uobičajeno za sve članice Europske unije.

Inače, prema Načelima fiskalne politike, dokumenta kojeg je izradilo Ministarstvo financija, od trenutka kad Hrvatska pristupi Uniji, njezin proračun morat će se odreći dijela PDV-a i carina koje će uplaćivati u briselski budžet i Europsku investicijsku banku. U Ministarstvu su tako izračunali da će najveći šok hrvatski proračun doživjeti prve godine članstva te da će, ukoliko se Hrvatska doista pridruži europskoj obitelji 2007. godine, to biti oko 2,6 milijarda kuna. Dakle, u europsku kasu prelit će se ukupan iznos koji će u toj godini – ako se ostvare optimistični planovi – država zaraditi od trošarina na osobne automobile, alkohol i pivo.

No, sudeći prema iskustvima novih članica EU-a koje su pristupile 1. svibnja ove godine, postoji mogućnost da ta svota, barem u prvoj godini, umjesto u Bruxellesu, ostane ipak u Zagrebu. Naime, dobro upućeni tvrde da se plaćanje može izbjeći ako zemlja ulazi u EU nakon što je prošao prvi kvartal te godine. Sljedećih godina, međutim, »izbjegavanja« više nema, a članstvo u elitnom klubu plaća se jedan posto BDP-a što znači da će se, rastom gospodarstva, iznos iz godine u godinu povećavati.

Prije pristupanja Uniji, Hrvatsku očekuju veliki troškovi prilagodbe europskim standardima. Između ostalog, treba provesti reformu javne uprave, a ukupni troškovi, prema dosadašnjim iskustvima, iznose dva do tri posto godišnjeg proračuna. U Hrvatskoj to konkretno znači izdvajanja od dvije do tri milijarde kuna, ali će većina tih troškova pasti na teret same Unije, odnosno njezinih strukturalnih fondova. Koliko će doista novca Hrvatska »povući« iz tih fondova, ovisit će o tome koliko je sposobna napraviti dobre programe i predstaviti ih Europskoj uniji.