HDZ-u se, nema sumnje, već tresu gaće dočim su Račan i Tomčić uzeli kalkulator u ruke i došli do senzacionalnog otkrića. Jer, ako je šefovima SDP-a i HSS-a trebalo više od osam mjeseci da shvate kako su samo vlastitim taštinama zahvaljujući prepustili vlast HDZ-u, pitanje je koliko će im trebati da se na vlast i vrate. Razgovori o koaliciji tek su počeli, a iskustvo nas uči da Račanu i Tomčiću, odnosno SDP-u i HSS-u, treba nekoliko političkih kriza i afera dok se ne dogovore.

I prije izbora u studenome prošle godine bilo je jasno da koalicija može ostati na vlasti samo ako se SDP, HSS i HNS udruže. To se, međutim, nije dogodilo i HDZ je, premda je dobio čak 130.000 glasova manje od tih triju stranaka zajedno, preuzeo vlast. Nije to bilo ni čudno, ni neočekivano. Koalicija se iscrpila i potrošila, ponajprije SDP i HSS, u međusobnim sukobima, tako da nitko nije ni očekivao njihov zajednički izborni nastup. Politička javnost bila je izmučena tim prepucavanjima; kad bi SDP bio za brzu privatizaciju, HSS bi rekao »ne«; kad je SDP htio prodati Sunčani Hvar Termama Čatež, HSS je bio protiv i po cijenu raspada Vlade i koalicije; kad je HSS nametnuo raspravu o gospodarskom pojasu, SDP je na jedvite jade uspio »iskemijati« ekološko-ribolovnu zonu; dok je SDP bio za istospolne zajednice i dekriminalizaciju lakih droga, HSS nije htio ni čuti za to, ali uopće nije dovodio u pitanje nastavu vjeronauka u školama... O sukobima oko ACI-ja i PIK-ova, zahtjevima HSS-a da se zbog Sunčanog Hvara smijeni ministrica turizma Pave Župan Rusković i udarcima na Linića, da se i ne govori. Nakon takvih sukoba predizborna koalicija SDP-a i HSS-a bila je zaista pitanje mentalne higijene, tim više što je HSS uporno odbijao izjasniti se o tome kome će se prikloniti nakon izbora.

I nakon svega, poslije osam mjeseci, Račan i Tomčić najavljuju nove koalicije i formiraju stručne timove na razini županija, gradova i općina i zajedničku borbu za vlast. Spominje se čak i mogućnost zajedničkog predsjedničkog kandidata. Sve je to u redu, samo tko još ima želudac za neku njihovu novu koaliciju u kojoj će HSS opet glumiti »nacionalnog dušebrižnika«, a SDP, u strahu da ga se ne optuži za »crvenilo«, dodvoravati se i Crkvi, i desnici i svima ostalima, samo ne svom biračkom tijelu. Njihova je sreća što će, dok se Račan i Tomčić dogovore o novom braku (naravno, ne istospolnom), Sanader riješiti sve »prljave poslove« koje oni nisu bili u stanju i oko kojih su se čak i sukobljavali: problem Haaga više neće postojati; pitanje gospodarskog pojasa već je skinuto s dnevnog reda; počele su padati i prve presude za kriminal u gospodarstvu (Kutle); ruše se bespravne kućerine dojučerašnjih HDZ-ovaca (Rojs); promijenjen je odnos službene politike prema Srbima i ostalim manjinama (dok je Tomčić još 2001. dramio oko dvojezičnosti u Istri, Sanader danas s Talijanima bez problema razgovara na njihovom jeziku); a možda se čak dogodi i to da Terme Čatež ipak kupe Sunčani Hvar. I što će onda ostati Račanu i Tomčiću?

Koalicija SDP-a i HSS-a (vjerojatno i HNS-a) priprema se za lokalne izbore koji bi se trebali održati u proljeće iduće godine. Upravo su u Rijeci i Primorsko-goranskoj županiji SDP i HSS već tri godine u koaliciji i tu će kombinaciju vjerojatno ponoviti i na sljedećim izborima. U tom smislu treba gledati i raspuštanje niza HSS-ovih ogranaka, ponajprije onog u Rijeci, jer se dio ovdašnjeg HSS-a htio malo odmaknuti od SDP-a. Postavljanjem Simonića za povjerenika stranke u Primorsko-goranskoj županiji, kojeg u Rijeci podržava dio stranke blizak SDP-u, HSS je vjerojatno već kaparirao svoje mjesto u koaliciji sa SDP-om, a sam Simonić može računati na neko od istaknutih mjesta u vlasti, recimo zamjenika gradonačelnika ili zamjenika župana. Pridobiju li u koaliciju i HNS, svi zajedno već mogu raditi kadrovske križaljke. Ostaje samo pitanje što će u takvoj situaciji učiniti PGS, ali to je već neka druga priča.