Miroslav Kutle nepravomoćno je osuđen na šest i pol godina zatvora i vraćen u Remetinac. Zbog poticanja na zloporabe ovlasti u gospodarskom poslovanju kojima je Tisak oštećen za oko 47 milijuna kuna. U presudi, kojom je od 13 optuženika njih sedmero "zaradilo" zatvorske kazne (ostali su oslobođeni), Kutle je "izvukao najdeblji kraj" jer je kvalificiran kao poticatelj koji je svojim postupcima isprovocirao kaznena djela. Njegov odvjetnik Anto Nobilo najavio je žalbu. U međuvremenu, paradigmatska figura hrvatske pretvorbe i privatizacije sprovedena je s lisičinama na rukama u bajbok. Gubitkom slobode plaća ceh svoje "poticateljske" rabote. Oni koji su njega poticali i dalje su na slobodi. No, presuda u "slučaju Tisak" nije nikakva satisfakcija radnicima "Slobodne Dalmacije" koja je kutlerajem poharana za 130 milijuna DEM (koliko je službeno evidentirano), te dugoročno devastirana u kadrovskom, profesionalnom i svakom drugom smislu. Oni nikada neće dobiti zadovoljštinu justicije jer je prema rješenju Vrhovnog suda RH Kutlino preuzimanje dalmatinske novine ne samo legalno nego, pače, i visoko domoljubno djelo. Naime, netom u Remetinac sprovedeni, uzeo je SD 1993. pod svoje "štiteći državne interese" od možebitnih iredentista koji (prema kazivanju bivšeg direktora Splitske banke Frane Mitrovića) stoje iza Mate Vekića i Ivana Kapetanovića, zainteresiranih za kupnju "Slobodne", kako je navodno slutio Ivić Pašalić. Državotvorno hipersenzibilizirana sutkinja Vrhovnog suda, Senka Klarić- Baranović, znala je to prepoznati i ingenioznom formulacijom koja implicira da je "kutleraj" bio u "službi naroda i države", efektno je okončala svaki pokušaj da se uđe u "trag novcu" koji se godinama odlijevao iz SD. Štoviše, medijske drznike koji su takvu odluku javno stigmatizirali kao političku, a ne pravosudnu, tužila je (po uvijek djelotvornom načelu "kadija te tuži, kadija ti sudi") za duševne boli, potražujući (zajedno s kolegom Budimskim) od Slobodne Dalmacije čak 700 tisuća "terapeutskih" kuna.

Ergo, Kutle je platio ceh za "kreativne transakcije" u Tisku, ali makar može mirno sniti svoje uzničke sne znajući da su mu "grijesi" u rastočenoj "Slobodnoj" - neutuživi! Kako stvari stoje, a život znade biti ciničan, još bi Kutle za cimera mogao dobiti svoga najupornijeg "tužitelja", zasad jedinog (nepravomoćno) osuđenog u "slučaju Slobodne Dalmacije" - Iliju Maršića. Rečenom Maršiću, zamjeniku glavnog urednika i članu nedavno smijenjenog Nadzornog odbora SD, izrečena je ovih dana novčana kazna od 20 dnevnih dohodaka( 6660 kuna), zbog klevetanja privatnog tužitelja Nediljka Ivančevića, bivšeg šefa splitskog Općinskog tužilaštva. Kao punomoćnik Udruge polagatelja prava na dionice SD, inkriminirani je Maršić u listopadu 2001. optužio Ivančevića za zataškavanje istrage u pretvorbi "Slobodne" koju je i pokrenuo podnoseći kaznenu prijavu prije desetak godina. Budući da je Vrhovni sud, kako rekosmo, prije dvije godine ocijenio da je pretvorba bila legalna, a sve radnje gazde Kutle zapravo u funkciji "zaštite državnih interesa", to je jasno da je Maršić oklevetao Ivančevića "na pravdi Boga". I nema "klevetniku" druge doli kaznu platiti ili je 20-dnevnim zatvorskim smještajem odslužiti: "Na presudu ću se žaliti, ali platiti neću. Ići ću u zatvor. Neka barem netko ode iza brave zbog ovoga što je učinjeno u Slobodnoj Dalmaciji."

Groteska "Slobodna" time je možda doživjela vrhunac, ali još ni izdaleka nije ušla u zadnji čin. Na njega se čeka već mjesecima, otkako je pred kraj mandata koalicijske vlasti raspisan natječaj za prodaju SD. Iznenađenjima nikad kraja. U tijeku natječaja, nakon što su ponude već otvorene, Vlada odlučuje promijeniti uvjete i u igru ubacuje odredbu (novog) zakona o ograničenju koncentracije vlasništva na 40 posto, radi sprječavanja medijskog monopola. Naime, što? Ninoslav Pavić, koji je kuvertirao "cijenu koja se ne može odbiti", bajkovitih 535 milijuna kuna, razvoj, zapošljavanje (a ne otkaze), njezinim bi preuzimanjem možebitno prešao graničnik od dopuštenih 40 posto vlasničkog udjela u hrvatskom medijskom prostoru. Sada bi Agencija za tržišnu utakmicu trebala procijeniti ima li razloga stati na kraj Pavićevim apetitima ili ga (pri)pustiti u SD. A to je kompliciran i dugotrajan postupak i ne može se dopustiti da država ono što je Kutle tako ustrajno štitio, neoprezno i ishitreno prodaje. Bolje i da propadne nego da ode u krive ruke. Uostalom, nema straha. Država, kao vlasnik SD, osigurala se instaliranjem svoga Nadzornog odbora koji će znati čuvati njezine interese, pa i skorim inauguriranjem nove Uprave. Čemu, dakle, žurba. Ima Vlada i prečeg posla, a tu su i skori izbori - lokalni i predsjednički. Paviću je čekati ili odustati. "Slobodnoj" nije čekati i zato, premijeru, "oslobodite put" Slobodnoj Dalmaciji ili ste je osudili na bubanj.