No svjestan da njihov predsjednik ne bi ušao niti u drugi izborni krug, ukoliko se uz Mesića pojavi i kandidat HDZ-a, te da bi eventualno dobio zanemarivo više glasova od HSP-ova bana Slavena Letice, politbiro socijaldemokrata riga vatru i pokušava prikazati Mesića kao »nemoralnog kandidata«. U bijesu im je pamet toliko kratka pa tvrde i lažu kako je i »Dražen Budiša izgubio kampanju jer ju je vodio mimo SDP-a«. Naprosto Ivica je Račan svoju desnu ruku i čovjeka od povjerenja i glavnog ideologa Zdravka Tomca odredio da Budišu prati u stopu i pružao mu svu logističku, materijalnu i političku podršku. Račan je tada čak negirao da je Mesić kandidat oporbenih pobjednika 3. siječnja, te tvrdio da ukoliko HSLS-ovac ne bude izabran funkcioniranje vlasti neće biti potpuno. Račanova nakostrešenost spram Mesića nastavila se i nakon izbora, on i njegovi intenzivno su radili na tome da mu Tuđmanove ovlasti što više srežu, a javnosti je uvijek volio dati do znanja da središte moći više nije na Pantovčaku već na Markovu trgu. Premijer je od Predsjednika tražio da mu dolazi na noge u njegove dvore i kuca na vrata iako je ovaj za njega vadio kestenje iz vatre kada je to bilo najteže, primjerice kada je trebalo srezati desničarsku pobunu u vojsci, ratovati s alkarima i mitingašima koji su prijetili državnim udarom, te jasno i glasno u obraćanju naciji reći da alternative suradnji s Haškim sudom nema, ma koliko im Račan udarao u domoljubne diple.

Posljednju priliku da Mesiću pruži ruku Račan je propustio uoči posljednjih parlamentarnih izbora kada se mogao skrasiti ispod kišobrana, po svim anketama, najpopularnijeg hrvatskog političara i dobiti tu malu prevagu za još jedan mandat. Ili nije htio ili nije smio, jer u tome ne bi bilo ničega nemoralnoga niti nedemokratskoga. Uostalom, u susjednoj Sloveniji je Mesićev pandan po funkciji i obljubljenosti Milan Kučan uvijek davao do znanja koga podržava i koje su njegove političke opcije što je Janezu Drnovšeku širom otvaralo sva izborna vrata.

Ma što Račan mislio o tome, ma koliko se on i njegovo rukovodstvo ponašali poput uvrijeđenih strina, Mesićev reizbor zaista ne ovisi o njima. Niti rezultati glasanja mogu biti toliko neizvjesni da bi ih mogli odlučiti njegovi malobrojni »vjerni vojnici partije«, niti poziv iz vrha SDP-a može utjecati na one birače koji su Račanu uzalud dali glas 23. studenoga da ne podrže Mesića. Zato on sada kada je u opoziciji plače što se predsjednika bira neposredno a ne u Saboru, jer je njegova utjecaj na izbor predsjednika toliko minoran da će Mesiću u kampanji biti znatno presudniji Šajetin estradni zov koji ga poziva na »Party za ekipu«.