Novi list: 15. 07. 2004.

Rebalans će prepoloviti stopu rasta BDP-a

U skupini 12 razvijenijih tranzicijskih zemalja, Hrvatska je svojom visokom stopom rasta BDP-a prije dvije godine bila druga, lani peta, sada je šesta, a potkraj godine najvjerojatnije će biti deveta ili deseta, što bi mogao biti krunski dokaz da, umjesto u novi polet, ipak ide u »rikverc«

Piše: Ivo Jakovljević

Birajući između diktata MMF-a i svog opstanka na vlasti, s jedne, i održavanja razvojnog i investicijskog zamaha, s druge strane, Sanaderova je vlada konstrukcijom rebalansa državnog proračuna izabrala, za sebe, manje rizično rješenje – smanjivanje državnih investicija i povećanje fiskalnog opterećenja.

Stoga je prilično izvjesno da će najnoviji rebalans primaknuti Hrvatsku naciljanom fiskalnom deficitu od 4,5 posto protuvrijednosti bruto-domaćeg proizvoda (BDP-a), ali da taj cilj do kraja prosinca neće i ostvariti u potpunosti, jer će rezanje državnih ulaganja u ceste, željeznicu, informatizaciju i u infrastrukturne projekte lokalne samouprave najvjerojatnije – prepoloviti stopu rasta BDP-a, a s njom ugroziti i ukupne proračunske prihode i izdatke.

Hrvatska u »Eurostatovu« zrcalu

Još do prije samo šest i pol mjeseci Hrvatska je bila visoko zadužena zemlja (s vanjskim dugom u iznosu od 23,6 milijarda dolara), ali je tijekom 2003. ostvarila poletnu stopu rasta BDP-a od 4,3 posto, nakon što je godinu prije ostvarila stopu od visokih 5,2, a još godinu prije od 4,4 posto. Međunarodna statistika pamti da je Hrvatska te 2002. godine, nakon »tigraste« Latvije, bila druga među skupinom od 12 razvijenijih tranzicijskih zemalja, da bi lani bila peta, poslije Litve (rast za 9,4 posto), Latvije (7,5 posto) te Rumunjske i Estonije (blizu 5 posto).

Jučer su u »Gospodarskim kretanjima« HGK objavljeni podaci »Eurostata« za prvo tromjesečje 2004., prema kojima Latvija i Litva ostaju i nadalje zemlje s najvišim stopama povećanja BDP-a (8,8 i 7,7 posto), dok se Hrvatska s Rumunjskom »bori« za šesto mjesto, s ostvarenom stopom od 4,2 posto (u prvih 90 dana, preračunato na godišnju razinu). Sanaderova je vlada početkom godine procjenjivala da će ove godine hrvatsko gospodarstvo nastaviti taj rast, ali po usporenijoj stopi od 3,2 posto, ali je – konstruirajući rebalans – sada pošla od optimističnije varijante rasta od 3,7 posto.

Većina neovisnih ekonomista, međutim, tvrdi da će uz srezane državne investicije u djelatnosti koje imaju najveći multiplikativni učinak (kao što su ulaganja u cestogradnju, željeznicu, graditeljstvo, stanogradnju, informatiku, poljoprivrednu proizvodnju, obrazovanje i znanost), stopa povećanja bruto-domaćeg proizvoda tijekom 2004., u najboljem slučaju, biti prepolovljena, s aktualnih 4,2 na najviše 2 posto.

U tom bi slučaju Hrvatska na »Eurostatovoj« ljestvici 12 tranzicijskih zemalja na kraju ove godine pala sa sadašnjeg 5.-6. na 9.-10. mjesto. Istodobno joj, unatoč rezanju državnih ulaganja u infrastrukturu, vanjski dugovi i dalje rastu: s prosinačkih 23,6 milijarda dolara povećali su se već do kraja ožujka 2004. na 24,3 milijarde, da bi se (što zbog tečajnih razlika na ime slabog, podcijenjenog dolara, što zbog novih zaduživanja države, kompanija i banaka) potkraj lipnja primakli krajnje zabrinjavajućem iznosu od gotovo 25 milijarda dolara.

Vanjski dug od 28 milijarda dolara

Nastavi li Hrvatska tim »novim smjerom«, do kraja prosinca bi se mogla doista ostvariti zloguka prognoza bečkog Instituta za međunarodna istraživanja, prema kojem bi hrvatski vanjski dug mogao iznositi i blizu 28 milijarda dolara, te stajati u protuvrijednosti alarmantnih 95 posto BDP-a!

Utoliko je najnoviji rebalans državnog proračuna najgora od svih mogućih kombinacija (i za opstanak Vlade, i za njezine koalicijske pijune, i za cjelokupno hrvatsko gospodarstvo, pa na kraju i za hrvatski put u EU), jer je njime povećana državna potrošnja, preko povećanih fiskalnih davanja donjeg i srednjeg sloja, preusmjerena s infrastrukturnih na socijalna i politička ulaganja, na štetu stope rasta BDP-a.

Glavni dobitnici tog rebalansa su strani vlasnici kompanija, banaka i nekretnina u Hrvatskoj, te oni koji će uskoro to postati, u čemu im je osobito pomogao MMF, u sklopu dosadašnjih pregovora s Vladom o novom stand-by sporazumu i o ubrzavanju privatizacije preostalih boljih državnih komada imovine, po sniženim, ali – da li za utjehu – tržišnim cijenama.