RIJEKA – Konačno je donesena očekivana odluka o graničnoj obveznoj pričuvi, po kojoj banke moraju na svaki prirast ino-pasive ili inozemnih izvora financiranja na račun HNB-a beskamatno na neodređeni rok izdvojiti 24 posto od iznosa povučenih sredstava. Struka je odluku ocijenila kao posljednju opomenu pred uvođenje kompletnih kapitalnih restrikcija, koje bi, osim banaka i lizing kuća, obuhvatile i druge sektore, poput privatnih i javnih poduzeća te sektora države. Za sada će se u osnovicu za obračun granične obvezne pričuve uračunavati »rast deviznih i kunskih izvora sredstava od nerezidenata i od pravnih osoba u posebnom odnosu s bankom«.

Guverner Željko Rohatinski, kojem sada vjetar u leđa daje i MMF, odlučio se početi ozbiljno razračunavati sa svim potencijalnim generatorima ino-duga koji bi, nastavi li rasti preko ugovorene razine od 77 posto GDP-a, mogao ozbiljno ugroziti rejting Hrvatske u očima međunarodnog gospodarsko-političkog establišmenta. Prve su na udaru banke kojima će nova mjera, procjenjuje se, povećati troškove poslovanja, što bi se moglo preslikati i na rast kamatnih stopa na kredite za otprilike jedan postotni poen. Uzme li se u obzir da je marža banaka u Hrvatskoj još uvijek prilično visoka te da konkurencija pritišće profita gladne domaće banko-menadžere, takav scenarij ipak je manje moguć. Vjerojatnije je da će »gubitak« na kamatama nastojati nadoknaditi rastom naknada i drugih manje vidljivih bankarskih nameta.

Nadalje, u osnovicu za najnovije restrikcije uključene su i lizing-kuće koje se bilanciraju u okviru bankarskih grupa. One su trn u oku HNB-a još od uvođenja prošlogodišnjih mjera, kada su ih banke obilno koristile kao ventile za »nesankcionirano« povlačenje kapitala u zemlju i kreditiranje rastrošno nastrojenog stanovništva. Sektor države i javnih poduzeća također je jedan od generatora vanjskog duga, a u HNB-u i priznaju da će »rezultat monetarnih mjera biti trajnije održiv samo uz sukladno djelovanje fiskalne i ukupne gospodarske politike na smanjivanju proračunskog i platnobilančnog deficita«. Nema, dakle, smisla kažnjavati banke, uz rastrošnu državu koja se stalno zadužuje za tekuću potrošnju ili financiranje proračunskog deficita, ili pak za megalomanske infrastrukturne zahvate bez prave cost-benefit logike.

No, vele naši izvori, »crna rupa« još uvijek postoji, a to su – poduzeća. Ona se, naime, još uvijek imaju pravo zaduživati izravno u inozemstvu, doduše, uz odobrenje HNB-a, no nigdje se ne spominje da će do restrikcija na tom planu doći. Navodi se samo da će »HNB poduzeti i daljnje mjere ukoliko tek usvojena odluka ne poluči zadovoljavajući učinak u stabiliziranju inozemne zaduženosti na dosegnutoj razini udjela u bruto domaćem proizvodu«. Poduzeća samostalno mogu po novce u inozemstvo, a domaće im banke u tome obilno i pomažu tako što ih usmjeravaju na direktno zaduženje kod svojih banaka-majki u Italiji ili Austriji. Postoji čak opasnost od toga da poduzeća počnu glumiti banke, pa se krenu zaduživati s namjerom da te novce poslije skuplje plasiraju u Hrvatskoj.

U HNB-u su, vele, toga svjesni te će, budu li tvrtke zlouporabljale mogućnost direktnog ino-zaduženja, sljedeći korak biti kapitalne restrikcije, odnosno zabrana povlačenja kapitala iz inozemstva i preko kanala poduzeća, što se može obaviti putem Zakona o deviznom poslovanju. To je ipak krajnja mjera i sigurno neće ići u smjeru da stopira investicijski ciklus, no namjena kredita se pri traženju odobrenja evidentira, stoga će se takve transakcije ubuduće pomnije pratiti.

Neki su postavili pitanje Agrokora i njegove Kreditne banke Zagreb. Ta je banka, prema riječima nekih bankara, možda u povlašenom položaju jer bi proces kreditiranja tu mogao ići obrnutim putem – Agrokor se zaduži vani i onda kreditira vlastitu banku. Svaki zakon ima svoje rupe, a središnjoj banci ostaje da se nadmudruje s vrlo domišljatim protivnikom. Za sada, udijelila mu je tek »žuti karton«. Potaknut je podacima da je ukupni inozemni dug tijekom prvih pet mjeseci ove godine povećan za oko 1,93 milijarde eura, dosegavši iznos od 20,8 milijarda eura ili 25,4 milijarde dolara.

Razina ugovorena s MMF-om: 77 posto GDP-a

Dug na kraju 2003. godine: 18,87 milijarda eura

Ukupni dug: 20,8 milijarda eura (25,4 milijarde dolara)