Novi list: 16. 07. 2004.

Lažna Majka Tereza

Piše: Branko Mijić

Staru istinu kako istina najviše boli pokazao je i nemušti demanti glasnogovornika Ministarstva obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti Tomislava Jurića na jučerašnji tekst objavljen u našem listu koji je razotkrio lažnu sliku potpredsjednice Vlade i ministrice Jadranke Kosor.

Kolegica Andrea Bralić nije se trebala mjesecima uživljavati u ulogu žene koju diskriminiraju poslodavci zbog prava na trogodišnji porodiljni dopust, poput slavnog uzora njemačkog istraživačkog novinarstva Günthera Wallraffa. Dovoljno je bilo tjedan dana da se pokaže kako Jadranka Kosor nije nikakva Majka Tereza kakvom se predstavlja javnosti i da žene čija su ljudska prava ugrožena u stvarnosti nemaju nikakve šanse niti telefonom doći do nje a kamo li do efikasne zaštite. Zašto je onda ministrica Kosor lagala kada je javnosti davala svoj broj mobitela tvrdeći da će na svaki SOS poziv skočiti i pohitati upomoć? I zašto je novinarka po profesiji, dobitnica prestižne nagrade Hrvatskog novinarskog društva »Zlatno pero«, dozvolila da u njezino ime istupa čovjek koji ne samo što je nepismen već je potvrdio sve navode iz teksta?

»Ukoliko se tvrdnja o nejavljanju na telefone Ministarstva pokaže točnom – potpredsjednica i ministrica slučaj će doživjeti kao izravnu opstrukciju te u skladu s tim, poduzeti potrebne mjere za bolju komunikaciju građana s djelatnicima u ministarstvu«, piše, ma što to značilo, dotični niti jednom riječju ne uprijevši prstom gdje se krije taj »niz netočnih informacija«.

Da Sanaderova zamjenica u HDZ-u i Vladi, ministrica, član Kadrovske komisije Vlade, Koordinacije za društvene djelatnosti i ljudska prava, Nacionalnog odbora za suzbijanje trgovanja ljudima, Povjerenstva za ljudska prava i tko zna čega još ne, nema pojma što se zbiva ne samo u hrvatskoj ženskoj populaciji već i u njezinom ministarstvu, svjedoči i činjenica da su tri nesuđena državna tajnika koja je predložila morali odustati od funkcija zbog svojih kriminalnih radnji! Štoviše, svojedobno je optužila svoga prethodnika Ivicu Pančića da se lažno predstavljao i nakon što je sišao s vlasti potpisivao neke ugovore u svojstvu ministra, što se pokazalo apsolutnom neistinom. Svoje je rame za plakanje podmetnula kada se u HDZ-ovoj režiji odigravao sentimentalno-politički igrokaz oko famozne Beštekove proteze, koji je potom uhljebljen u Ministarstvu, dok za godinama šikaniranu suprugu Stipe Čačije i njihovo dijete nije baš previše marila. Suze joj uvijek teku i za Franjom Tuđmanom koji joj je, prema vlastitom priznanju, bio nadomjestak za biološkog oca, pa preferirajući Tatu Nacije važi za jednog od glavnih predsjedničkih kandidata HDZ-a na skorim izborima.

Uspije li kći u toj povijesnoj misiji, potvrdit će da se radi o »ženi na poziciji moći koja se zalaže da ostale žene budu pasivnjače«, kako su je okarakterizirale B.a.b.e. Od takve je osobe uzalud očekivati bilo kakvu pomoć, pa čemu je ubuduće zvati, makar i na kavu?