Nesporazumi hrvatskih vlasti s tiskom uporno se nastavljaju. Ovoga puta nije riječ o intervencijama državnih dužnosnika, poput premijera Sanadera, obaju potpredsjednika Vlade, Jadranke Kosor i Andrije Hebranga, glasnogovornika Mačeka i ino-ministra Žužula. Njihovi su politički gafovi već notorni, a jedino je Žužul imao obraza ispričati se zbog pritisaka na medije. Drugi nisu ni shvatili što su učinili i kakvu su medvjeđu uslugu napravili cijeloj Hrvatskoj i njezinom putu u EU. Moglo bi se, opravdano, postaviti pitanje: jesu li oni toliko nesenzibilni da ne mogu shvatiti što su uopće učinili, ili su toliko bahati da uopće ne mare za to? Susret koji je održan u »prijateljskoj i srdačnoj atmosferi« između urednika informativnog programa HTV-a Rončevića i Vladinog glasnogovornika Mačeka samo je potvrdio strahove javnosti o uvođenju politički podobnog novinarstva. Ovakav ishod daje razloga za zabrinutost za sudbinu hrvatske »medijske demokracije«, što će reći za demokraciju uopće.

Sada se tome pridružuje i drugi oblik nesporazuma – nesporazum medija sa sudbenom vlašću. Novinarki Ljubici Letinić sud u Splitu izrekao je dvomjesečnu uvjetnu kaznu zatvora za klevetu. Gotovo istovremeno zbog klevete je presudom suda u Požegi osuđen novinar Miroslav Jurić. Jurić je naumio otići u zatvor na 70 dana iz protesta, umjesto da plati novčanu kaznu. Ove dvije presude kao da su dio jedne te iste opće zavjere protiv medija u Hrvatskoj.

Njihova podudarnost nije samo vremenska, već i svjetonazorska. U oba slučaja riječ je o pervertiranom smislu za javnost i demokraciju. Stoga nije ni čudno da je, normalno, reagiralo Hrvatsko novinarsko društvo. A da tu doista nešto ne štima u poimanju demokracije naših aktualnih vlastodržaca, govori i činjenica da se morao oglasiti i OESS svojim priopćenjem za tisak. Za OESS je neprihvatljivo da novinare za njihov posao čeka zatvorska kazna. Misija OESS-a, posredstvom svog glasnogovornika Alessandra Fracassettija pozvala je Vladu, ponovo, na brisanje uvrede i klevete iz Kaznenog zakona te njihovo reguliranje kroz parnični postupak, ili barem da započne tako što bi se uklonila mogućnost izricanja zatvorske kazne za ta protupravna djela. OESS je, podsjetimo se, organizacija koja promiče demokraciju, vladavinu prava i ljudska prava u zemljama članicama. Misija OESS-a koja boravi u Hrvatskoj od prvog dana naše neovisnosti već je dugo upozoravala, i za vrijeme Tuđmanove i za vrijeme Račanove vladavine, da kod nas vlada nakaradno poimanje političke javnosti i demokracije. OESS je prvi ustao protiv Kaznenog zakona RH koji je kriminalizirao klevetu po uzoru na stare komunističke režime i u svojim izvješćima upozoravao na taj oblik hrvatskog »demokratskog deficita«. Hrvatske su vlasti svih boja uporno pokušavale okončati mandat OESS-a u Hrvatskoj, tvrdeći da je Hrvatska sama u stanju riješiti svoje probleme.

Sada jasno vidimo da to nije istina. Ocjene OESS-a podudaraju se i s europskim avisom. Tamo je izričito iznesena ocjena da odredbe o kleveti kakve su ugrađene u hrvatski Kazneni zakon (za što, najvjerojatnije, najveću odgovornost snosi njegov autor, profesor Željko Horvatić) »ne odražavaju europske standarde – kako je to određeno u presudama Europskog suda za ljudska prava«. Kada takvu bešćutnost prema novinarima pokazuju i Vlada i hrvatsko pravosuđe, i Ljubici Letinić i Miroslavu Juriću ne preostaje ništa drugo nego da jednog dalekog dana pravdu potraže baš na tom Europskom sudu. U međuvremenu, Hrvatska doista u Europskoj uniji izaziva sumnju, je li doista zrela za aplikaciju europskih standarda. Nisu li suci koji su donijeli te presude morali već znati što o tome govori europski avis, i nije li Ministarstvo pravosuđa moralo taj avis objasniti svim sucima i pozvati ih, ako ništa drugo, da ne budu »previše revni« u tim slučajevima? Nije li Vlada trebala upozoriti pravosuđe da što prije ugrade ocjene avisa u svoju svakodnevnu praksu? Za OESS će itekako biti posla ovdje, po svemu sudeći, i za trajanja Sanaderove vlade.

Alessandro Fracassetti, glasnogovornik OESS-a koji je zajedno sa svojim šefom Peterom Semnebyjem jedna od najzaslužnijih osoba za promicanje demokracije u hrvatskim medijima, ovih dana odlazi iz Hrvatske na novu dužnost. Za njim će ostati praznina, jer je hrvatska politička elita, bilo ona Vladina ili pravosudna (a sudstvo je u trodiobi vlasti jedan od oblika vlasti, dakle, politička je institucija!), tvrdokorna u perpetuiranju nedemokratskih pritisaka na javne medije i sužavanja prostora za razvoj demokracije.