Potez Hrvatske narodne banke kojim se bankama poskupljuje inozemno zaduživanje usmjeren je prema daljnjem ograničavanju rasta inozemnog duga, koji je potkraj svibnja dosegnuo 25,4 milijarde dolara. Obveza izdvajanja 24 posto tako dobivenih sredstava, na neodređeni rok i beskamatno na račun središnje banke, nedvojbeno svako zaduživanje banaka u inozemstvu čini skupljim.

Umjesto toga najavljuju da će možda, zbog novih ograničenja HNB, morati podići kamate na kredite. Za oko jedan posto ili malo više. Nebitno. Njima možda, ali onome tko namjerava uredno vraćati kredite ipak nije sasvim nebitno hoće li mu kamatna stopa iznositi sedam, osam ili devet posto i hoće li mu banka prije isplate kredita zaračunati jedan ili 1,5 posto administrativnih troškova. Naime, ostanu li kratkoročno kamatne stope nepromijenjene, banke mogu povećati visinu naknada i provizija i tako kao uvijek do sada teret novih mjera prevaliti na krajnje korisnike.

Prosječni stanovnik Hrvatske pak nema previše izbora. Plaća mu nije dostatna za sve ono na što je navikao ili što želi pružiti sebi i svojoj obitelji. Izlaz se u pravilu pronalazi kupnjom na odgodu (kartice ili čekovi), odlaskom u minus ili podizanjem još jednog kredita ako je to moguće. No bankari i tome kane stati na kraj. Brine ih hoće li neki krediti ostati nevraćeni, ne zbog klijenata, već zbog visine dobiti i zadovoljstva, u pravilu, inozemnih vlasnika koje hrvatsko tržište toliko i zanima jer su stanovnici Hrvatske, kao i drugih tranzicijskih zemalja, naprosto gladni kredita, a u odnosu na zapadne standarde natprosječan ih broj posjeduje nekretnine. Naplata je, dakle, sigurna, čak i pod uvjetom da zakažu jamci.