Novi list: 17. 07. 2004.
Istinite laži ministrice Kosor
Saša VEJNOVIĆ
Ma jednostavno se teško oduprijeti potrebi da se napiše istina kada ministrica obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti Jadranka Kosor bez imalo pardona tvrdi da u svom radu »ne bilježi niti jedan slučaj zatvaranja prema novinarima«, reagirajući pritom na pisanje naše novinarke koja je tjedan dana, predstavljajući se kao obična građanka, pokušavala doći do sveprisutne ministrice. Naravno, bezuspješno.
Naime, još u travnju sam preko tadašnjeg glasnogovornika Ministarstva zamolio za intervju s ministricom. I on me uvjeravao da će se ministrica rado odazvati čim uhvati malo vremena. No nakon dva tjedna bez dogovora, glasnogovornik dao otkaz. Svi pozivi na ministričine objavljene mobitele bili su bezuspješni. Do jedne nedjelje kada se iznenada javila na poziv. I tada smo dogovorili da se javim njenoj tajnici u Vladi i da će sve biti u redu. Unatoč poziva tajnici, unatoč pozivima i e-mailovima novom glasnogovorniku i unatoč nekoliko susreta s ministricom na kojekakvim događajima, do danas ministrica Kosor nije uspjela odvojiti pola sata svog dragocjenog vremena da čitateljima našeg lista odgovori na neka pitanja.
Sudeći prema njenim dosadašnjim reakcijama možda bi bilo više uspjeha da se zaprijetilo samoubojstvom bombom, jer na takve krize ministrica stiže ekspresno. Naravno, nije to bez veze. Ipak takve krize snimaju kamere, pa se lijepo može vidjeti kako ministrica, koja je u nepunih sedam mjeseci dobila nekoliko posprdnih nadimaka koji se povezuju sa suzama, tugom i majkom.
A onda se ministrica još usudi ustvrditi da ne bilježi niti jedan slučaj zatvaranja prema novinarima. Naravno, ne prema svima. Znala je bez problema objašnjavati zbog čega je plakala na televiziji. A ponekad i sama nazove novinara kako bi mu bolje neke stvari objasnila, kao nedavno HTV-ovoj Maji Sever.