Ministrica pravosuđa, Vesna Škare-Ožbolt, iz obiteljske je štednje (ili možda osobnog "crnog fonda") izdvojila 12.600 kuna i platila kaznu novinaru Miroslavu Juriću, čime je onemogućila slobodu njegova izbora — da u požeškom zatvoru odrobija 70 dana. Jurić je, naime, naumio radije sjediti u zatvoru nego prihvatiti dosuđenu novčanu kaznu koja mu je "odrezana" za klevetu, navodno počinjenu kad je u Novi brodski list (čiji je bivši urednik) prenio tekst iz "Imperijala" o korumpiranom sucu tajkunu iz Slavonskoga Broda. Ali, ne može to tako kako Jurić misli! Barem dok je Ožboltova ministrica, neće novinari vidjeti zatvora, pogotovo zbog klevete. Bila bi to sramota i za Hrvatsku i za ministricu koja se "zalaže za visoke demokratske standarde u javnom medijskom prostoru", kako je izvoljela kazati u razgovoru sa svojim "štićenikom" Jurićem.

Vesna Škare-Ožbolt povukla je kontraproduktivan i u osnovi promašen potez. Nije njoj na umu bio nesuđeni uznik Jurić, nego neugodan publicitet koji ovaj slučaj izaziva, prelijevajući se preko hrvatskih granica i vraćajući poput bumeranga drito u lice ovdašnjeg, navodno proeuropskog establishmenta. U kojemu je ona, nota bene, ministrica pravde, a kakve li kompromitacije da upravo u njezinu mandatu prvi put jedan novinar staje onkraj brave! I umjesto da dokida anakronizme u KZ, kojih nije oslobođeno zakonodavstvo ni većine zemalja EU-a, ali praksa apsolutno jest, ministrica djeluje palijativno, propagandistički i neprofesionalno. "Taj je novinar osuđen po zakonu koji nisam ja predlagala, a sad smo zakon izmijenili da onemogućimo da novinari idu u zatvor, da im se više ne može suditi po Kaznenom zakonu, nego samo u građanskoj parnici", objašnjava ministrica kojoj bi zbog ovakva postupka i besprimjernog dezavuiranja pravosuđa hitno trebalo oduzeti "portfelj".

Nečuveno je da ministrica intervenira u pravomoćnu presudu protiv novinara zbog politikantskih razloga zaštite vlastitog imidža. Jurić je slobodnom voljom zatvor pretpostavio novčanoj kazni želeći cijeli slučaj dovesti do apsurda i skrenuti pozornost javnosti na "neovisnost" sudstva. Ali u svojem naumu nije uspio jer je tako ministrica htjela. I uza sve, Ožboltova se brani kako zakon po kojemu je novinar osuđen nije ona predlagala, a po novomu kojemu je "kumovala" toga više neće biti! Kakvog li licemjerja! Godinama je rečena dušebrižnica novinarskih sloboda šutke (je li samo šutke?) gledala kako na novinarima i novinskim izdavačima besprizorni tipovi zarađuju golem novac za tzv. duševnu bol, iako je i maloumnom bilo jasno da time ne saniraju "dušu", nego debljaju bankovne račune. Zanimljivo je kako joj cijelo desetljeće nije smetalo takvo tretiranje novinara, kojima sada sućutno plaća kazne navodno braneći pravo na slobodu medija i demokratsku legitimaciju Hrvatske. Hoće li sutra platiti i za druge novinare, potencijalne uznike, jer Jurić nije jedini? Ovakav postupak dezavuira kazneno pravo i pravosuđe i podilazi novinarskom cehu, veli prof. Ivo Josipović, te daje za pravo svima koji nisu zadovoljni presudom da odbiju platiti novčanu kaznu i očekuju da to za njih učini ministrica ili tko god.

Prema novim propisima, od listopada, kazna zatvora ostat će i dalje, pa i za novinare ako se u postupku dokaže da su imali za cilj samo naštetiti nečijoj časti i ugledu. Ergo, kleveta nije dekriminalizirana, a stvar je "umjetničke ocjene" suca je li netko oklevetan zbog novinarske zluradosti, osobnih računa ili vjere u istinitost spoznaja do kojih je došao. Uostalom, za one u novinarskoj kasti koji bez ikakvih dokaza i iz očevidne osobne netrpeljivosti vrijeđaju i kleveću ma koga, postoji i Sud časti HND-a. Istina je da njegovu ulogu i principijelnost treba dodatno afirmirati, ali sud struke u profesionalnom smislu ima težinu ponekad veću i od onog pravosudnog. Prema tome, treba jačati profesionalnost i odgovornost za javnu riječ, ali nema slobode medija uz kriminalizaciju klevete pod koju se štošta dade podvesti.

"Čovjek luta mrakom i ne bude li govorio ono što vidi, obmanjujući se trajno da ništa ne zna i da ništa ne vidi, neće se snaći u ovoj gadnoj noći, a ne bude li povjerovao da se može otkriti pravi smjer, čovjek će zalutati konačno." Ta bezvremenska krležijanska opaska predmnijeva slobodu čovjeka (mislećeg bića) kao iskonsku pretpostavku njegova ostvarenja, njegova progresivnog doprinosa humanizaciji društva i civilizacijske baštine. Ako su novinari glas javnosti koja promišlja vlastitu sudbinu s namjerom da "narodne opunomoćenike" uputi učiniti je boljom i pravednijom, svako je njihovo ušutkivanje, napose prijetnjom zatvorskim kaznama, drzak pokušaj obezvrjeđivanja i ignorancije neugodnog narodnog "živkanja" za račun komoditeta i nedodirljivosti vladajućih elita.