Ovdje se ne radi o tome da se radi o kršenju zakona, jer su zakonske odredbe o situacijama u kojima se mogu sklapati izravne nagodbe tako neprecizno definirane da dopuštaju iznimno široko tumačenje. Također se ne radi ni o tome da prema aneksu ugovora s Bechtelom Vlada ne može izravnom nagodbom s tom američko-turskom tvrtkom dogovoriti gradnju rečene autoceste. Doduše, ne mora, ali može. U ovom slučaju se jednostavno radi o tome da izravne pogodbe kod ovako skupih projekata, u ovom slučaju projekta vrijednog gotovo dvije milijarde kuna, ni u kojem slučaju ne bi smjele biti izvedene nikako drukčije osim javnim natječajem. Pozivanje na to da zakon omogućava takve projekte bez javnog natječaja ne znači ništa drugo nego pozivanje na loš zakon. A loši zakoni i traženje rupa u lošim zakonima na temelju kojih se onda sklapaju ovako skupi aranžmani jedan je od političko-gospodarskih grijeha HDZ-a od prije 2000. godine, zbog kojih je tada izgubio vlast. Zbog tih gorkih iskustava svaki ministar koji potpiše taj ugovor može očekivati da će dobiti nadimak "ministar dva posto". Apsolutno nema načina da se Vlada obrani od sumnje za korupciju, odnosno ubiranje provizije.

Drugo što u HDZ-u ne shvaćaju, ili neće da shvate, jest da podatak kako je Miomir Žužul, ministar vanjskih poslova bio privatni konzultant Bechtela prije imenovanja na sadašnju funkciju, u startu kompromitira ideju da se izravnom pogodbom posao dodijeli Bechtelu. Još kada se tome pridoda informacija da je Žužul dan prije objavljivanja dogovorenog posla večerao s Rileyjem Bechtelom, vlasnikom Bechtela, kompromitacija dobiva prevelike razmjere. Osim toga, ovaj slučaj dovodi u sjećanje i činjenicu da je HDZ-ova vlada Zlatka Mateše 1998. dala Bechtelu izgradnju autoceste Bregana-Zagreb-Split. Tada je to učinjeno kako bi Bechtel preko svojih političkih veza "smekšao" Washington u odnosu na Hrvatsku, no se to nije dogodilo, a Bechtel je kasnio s radovima. Nadalje, U Vladi znaju, odnosno moraju znati, da je Europska komisija nedavno Rumunjskoj izrekla opomenu zbog toga što je izravnom pogodbom dala posao Bechtelu za izgradnju autoceste. Europska komisija je stoga već pokrenula istragu i u ovom slučaju te se može očekivati jednako stroga opomena i Hrvatskoj ako se ipak potpiše ugovor.

Promašaj predstavljaju i kontraoptužbe Vlade (ne stoga što su neistinite) kako je bivša Vlada 2003. sklopila 3400 izravnih nagodbi, te da je izravnom nagodbom kupila nagibne vlakove i ugovorila obnovu Ličke pruge. Ponajprije, tih 3400 nagodbi vjerojatno su mnogo manje vrijedni projekti. Ali i da nije tako, činjenica je kako je koalicijska vlast također izgubila izbore zbog toga što je sklapala izravne nagodbe poput one u projektu nagibnih vlakova. HDZ-ova Vlada ne radi ništa drugo nego tvrdi kako ona griješi jednako kako je griješila bivša vlada i jadaju se što im se to sada zamjera. Ali ako nastave tim utabanim grijesima dosadašnjih hrvatskih vlada, i njih će birači degažirati u oporbu.

Gospodarski udio grijeha u ovom skandalu sastoji se u tome što je prema prostim izračunima dogovoreni kilometar autoceste skuplji za dva milijuna dolara od dosadašnje cijene, te zbog toga što će hrvatske tvrtke biti oštećene jer nisu mogle sudjelovati u natječaju. Božidar Kalmeta, ministar prometa, ustvrdio je kako je više građevinskih tvrtki zahtijevalo da se posao dodijeli Bechtelu kako ne bi ostali bez posla - kao da nije čuo za prosvjed Hrvatske udruge poslodavaca i sindikata iz građevinskog sektora protiv sklapanja izravne nagodbe s Bechtelom.