Poznati manipulator zakonskim paragrafima tako je obogatio zbirku svojih »konfucijanskih« sentenci koja je počela biti bilježena daleke 1981. godine kada je u jednom osječkom kafiću izrecitirao kako »JNA treba organizirati kao Wermacht u vrijeme Hitlera« te dobio 13 mjeseci zatvora. Tu je svoju (pre)glasnost kasnije pokušao kapitalizirati tvrdeći da se radilo o presudi zbog hrvatskog nacionalizma. To što je svojedobno branio svog kolegu sužnika Vojsilava Šešelja, koji se kasnije izmetnuo u četničkog vojvodu, nije mu smetalo da s Franjom Tuđmanom gradi HDZ i dobije neformalnu titulu slavonskog gubernatora. Počeo se uspinjati od funkcije do funkcije te je 1992. godine kao državni tužitelj svesrdno dizao optužnice protiv nepoćudnih novinara. Ostao je upamćen i po tome što su osumnjičeni za ubojstvo obitelji Zec te zločine u Gospiću i Pakračkoj Poljani zbog »proceduralnih grešaka« završili na slobodi. No, svejedno, Veliki je Vladimir uvijek iznova napredovao u državnoj hijerarhiji, a u tome ga nisu omele ni javne prozivke da voli preduboko zaviriti u čašu, niti sumnjičenja kako je bio suradnik omrznute jugoslavenske tajne službe kodnog imena »Sova«. Nakon istaknute uloge u Sanaderovoj baršunastoj revoluciji čišćenja Šušak-Pašalićevih kadrova iz HDZ-a, Šeks je danas prvi čovjek Hrvatskog sabora. U šest mjeseci saborske je sjednice pretvorio u, neki kažu teatar, drugi kokošinjac, a nakon svojevoljnog dijeljenja »žutih« i »crvenih« kartona u stilu Colline, došao je i na genijalnu ideju da bi, kao i u nogometu, grešne predstavnike naroda trebalo i novčano kažnjavati!

»Pazite kako sa mnom pričate, možda se obraćate budućem predsjedniku države«, zborio je sovuljski mudro kada se uveliko počelo nagađati tko bi mogao naslijediti Franju Tuđmana. No, nakon što su šef liječničkog konzilija Andrija Hebrang i društvo povlaštenih HDZ-ovaca koji su hodočastili u Dubravu poput vidjelica uvjeravali javnost kako cerebralno mrtav čovjek miče rukama, izbore je 27. studenoga 1999. godine ipak morao raspisati tadašnji predsjednik Sabora Vlatko Pavletić. Iako su se odavno stvorili zdravstveni uvjeti za to, upravo je Šeks tada svojim fiškalskim manevrima odugovlačio Tuđmanovo razvlašćivanje jer je HDZ i s pokojnikom kalkulirao u predizbornoj kampanji. Pavletić je 11. prosinca 1999. godine poručio naciji: »Ostanimo uspravni i dostojanstveno spremni da nastavimo složno izgrađivati demokratsku Hrvatsku, lijepu našu Demokroaciju; Tuđmanu na spomen, a po mjeri i u interesu svakog njezina građanina...«. Zatim je kao »privremeni predsjednik« pohitao da pomiluje »uglednog HDZ-ovca« Ivu Peku, čovjeka koji je zgazio 11-godišnju djevojčicu i pobjegao s mjesta nesreće od jednogodišnje zatvorske kazne.

Kada Mesiću velikodušno nudi da ga privremeno zamijeni na čelu države, ima li Šeks osim osobnih ambicija, na umu i slične kandidate koje bi pustio na slobodu, sve u ime i slavu izgradnje Demonkroacije?