Vjesnik: 30. 07. 2004.
Blaškić u ponedjeljak na slobodi!
Generalu Tihom
iru Blaškiću ukinut je najveći dio prvostupanjske presude, pa i onaj u kojem ga se teretilo za zločin u Ahmićima / Proglašen je krivim za zločin počinjen okrutnim postupanjem prema zatočenicima, što je uključilo i njihovo upućivanje na kopanje rovova i korištenje kao živi štit / U presudi je utvrđeno da general Blaškić nije imao nadzor nad jedinicama koje su počinile zločin u Ahmićima, te da je postojala dvostruka linija zapovijedanja kojom su drugi kontrolirali snage HVO-a, a ne BlaškićHAAG (Od Vjesnikove izvjestiteljice) - Tihomir Blaškić osuđen je u četvrtak odlukom žalbenog vijeća Haaškog suda za ratne zločine na devet godina zatvora. Time je peteročlano vijeće, kojim je predsjedao Fausto Pocar, dramatično smanjilo prvostupanjsku presudu od visokih 45 godina ali i najvećim dijelom poništilo točke optužnice.
No, Blaškić izlazi na slobodu u ponedjeljak, 2. kolovoza nakon što je u pritvoru proveo osam godina i četiri mjeseca. Naime, predsjednik Haaškog suda Theodor Meron naredio je upravi pritvora da se svi postupci u vezi s puštanjem na slobodu dovrše do ponedjeljka. Meron je odobrio u četvrtak zahtjev obrane da bivši zapovjednik Operativne zone Srednja Bosna bude oslobođen prije odsluženja cijele kazne. Blaškićeva je obrana zatražila njegovo oslobađanje jer je on odležao više od dvije trećine kazne čime, prema pravilima Tribunala, stječe pravo na to da prije izađe iz zatvora.
Inače, prvostupanjsko vijeće Haaškog suda prije četiri godine proglasilo je generala Blaškića odgovornim i osudilo ga na 45 godina zatvora za zločine počinjene u Lašvanskoj dolini tijekom rata u BiH, od kojih je najteži bio zločin u Ahmićima kad je 16. travnja 1993. ubijeno više od sto muslimanskih civila.
Blaškiću je sada ukinut najveći dio prvostupanjske presude - žalbeno vijeće odbacilo je 16 od ukupno 19 točaka. Među ostalim, odbačen je i dio presude u kojem ga se teretilo za zločin u Ahmićima. Proglašen je krivim za zločin počinjen okrutnim postupanjem prema zatočenicima, što je uključilo i njihovo upućivanje na kopanje rovova i korištenje kao živi štit.
U presudi je utvrđeno da general Blaškić nije imao nadzor nad jedinicama koje su počinile zločin u Ahmićima, kao i da je postojala dvostruka linija zapovijedanja kojom su drugi kontrolirali snage HVO-a, a ne Blaškić. Većina navoda odbačena je u žalbenom postupku, četiri godine nakon prvostupanjske presude i uz stalno pristizanje novih dokaza, dio je ostao nedokazan, dio je ostao, dovoljno da se zapovjednik HVO-a u Srednjoj Bosni proglasi krivim.
Zločini su ostali - ali s drugim odgovornim osobama iz »usporedne zapovjedne strukture«, za Blaškića je dosje »Srednja Bosna« zatvoren, a za Tribunalove istražitelje ni izdaleka nije. S Blaškića je skinuta odgovornost napada na Ahmiće, što je bila najteža, zapravo središnja točka optužnice. Do otvaranja arhiva u Hrvatskoj 2000. godine, on je za Tribunal figurirao kao najodgovorniji za pokolj stanovnika tog sela i njegovo potpuno uništenje.
Apsurdom ostaje da su mu oni koji su Blaškića slavili kao heroja, uskratili dokaze za obranu.
S osam godina i četiri mjeseca u UN-ovoj jedinici za pritvor, gdje je stigao 1. travnja 1996. godine i s malo odvjetničke spretnosti, Blaškić - koji je već odradio dvije trećine kazne - ima pravo na prijevremeno oslobađanje, pogotovo što su suci u obrazloženju ishvalili njegovo uzorno ponašanje i suradnju tijekom istraga vrednujući dobrovoljnu predaju, ali i dobar glas što ga je Blaškić uživao na protivničkoj strani.
Sudsko je vijeće, presuđujući Blaškiću prvostupanjskom presudom, upotrijebilo pogrešne pravne standarde, ponajprije temeljene na manjkavom dokaznom materijalu, ali i procjeni dokle seže odgovornost zapovjednika. Žalbeno je vijeće raspolagalo iskustvom iz prijašnjih slučajeva Kupreškić, Kunarac i Furundžija, primjenjujući ih na Blaškićev. Nelogično bi bilo naređivati zločin, a zatim istraživati i kažnjavati počinitelje. Plan sam po sebi, dok nije realiziran, nije kazneno djelo - napomene su žalbenog vijeća, kao obrasci za buduće presude.
U slučaju Blaškić - za razliku od slučaja Aleksovski - suci smatraju da se radilo o sukobu bez intervencije izvana, čime se ublažava Blaškićeva odgovornost. Ipak, suci nisu prihvatili stav iz žalbe na presudu, prema kojoj se slučajevi zločina bosanskih Hrvata i Srba bitno razlikuju jer su se bosanski Srbi (procesi Tadić i Čelebići) pokušavali odcijepiti od BiH.
No, suci su ustvrdili da su države Hrvatska i BiH »bile angažirane u sukobu jedna protiv druge«. Što se Ahmića tiče, novi dokazni materijali potvrdili su da su u borbama sudjelovale druge jedinice, među kojima i neregularne, te da su na tom prostoru bile prisutne i jedinice Armije BiH. Blaškić je bio zapovjednik na papiru, akcije su planirali i vodili drugi mimo njegova znanja i utjecaja - obrazloženo je ublažavanje i ukidanje većine točaka originalne i kasnije izmjenjivane optužnice.
Ahmići su bili civilni cilj - ali je tamo kao u drugim naseljima navedenim u optužnicama registrirana prisutnost elemenata Armije BiH, čime su nalozi za vojne akcije legitimni i opravdani zahtjevima. Ali, ne i zločini. Blaškić nije nadzirao sve jedinice u području čiji je bio zapovjednik kao niti akcije u kojima su se dogodili zločini.
U obrazloženju presude navode se takvi slučajevi (napad na kamion te na Stari Vitez, Kiseljak, akcije u selima...). Blaškić je pak kriv za okrutno postupanje prema zatočenicima.
Obrazloženje presude zapravo daje presjek jednog dugačkog procesa, uz sve dječje bolesti Tribunala, pogotovo tužiteljstva, nekompletne dokazne materijale, smušene svjedoke, optužnicu koja se urušavala sama od sebe čim su dokazi počeli pristizati.
Velika većina svih odluka žalbenog vijeća donesena je jednoglasno.
Na galeriji na kojoj su u četvrtak bili članovi obitelji generala Blaškića, izbila je erupcija oduševljenja nakon što je predsjednik vijeća pročitao da je Blaškić osuđen na d
evet godina zatvora.Sam Blaškić je, kao i tijekom suđenja, ozbiljna lica pratio gotovo dvosatno obrazloženje presude i radio zabilješke, a njegova supruga Ratka i stariji sin slušali su talijanskog suca držeći se za ruke.
Sudac Pocar objavio je da osuđenik ostaje u pritvoru dok se ne uredi da bude prebačen u neku zemlju u kojoj bi odslužio kaznu do kraja, no Blaškićevi su branitelji odmah nakon sjednice na kojoj je pročitana presuda sastavili zahtjev za njegov uvjetni otpust.
Lada Stipić-Niseteo