Ako se doista dogodi, bit će to scena vrijedna »Oskara« za dokumentarni film, a možda i neke nove Nobelove nagrade za hrabrost državnih službenika: u veliki kabinet ulazi šefica računovodstva i svom šefu – premijeru, ministru, gradonačelniku ili županu, svejedno – mirno priopćava da mu neće isplatiti plaću, jer računovodstvu nije na vrijeme dostavio potvrdu saborskog Povjerenstva za sprečavanje sukoba interesa da je do 20. kolovoza predao ispravno popunjenu imovinsku karticu. Gospodin ministar, župan, gradonačelnik ili premijer, na to mirno odgovara da je to u redu jer, eto, zakon je zakon, jednak za sve, i svi ga moraju poštovati. Ako je do zakona i prema zakonu, u pravu je Antun Kapraljević, predsjednik Povjerenstva, kada tvrdi da će bez plaće ostati svi dužnosnici koji imovinske kartice ne predaju do 20. kolovoza. No i prije su dužnosnici morali u određenim rokovima predati imovinske kartice pa to nisu svi činili na vrijeme. I nikom ništa. Predali bi ih s nekoliko dana ili tjedana zakašnjenja, kada bi shvatili da ih mediji neće ostaviti na miru. Nacija bi se potom još nekoliko dana zabavljala brojeći kuće, stanove, dionice i ostale vrijednosti u vlasništvu političke vrhuške, no ubrzo bi sve uredno palo u zaborav.

Nije, dakle, uopće problem u zakonu. Problem je u tome što je Hrvatska i dalje zemlja u kojoj je teško zamisliti da će se neka šefica računovodstva izložiti bijesu šefa koji je ostao bez plaće zbog tamo neke potvrde o predanoj imovinskoj kartici. Problem je u tome što i javnost i dužnosnici na imovinske kartice gledaju kao na formalnost, svojevrsni demokratski ukras, a ne pitanje iskrenosti i otvorenih karata političara.

Na kraju, ali ne i najmanje važno, problem je i u Kapraljeviću. On, naime, sa svojih konferencija na novinare šalje upozorenja dužnosnicima kao da živi na Marsu, ili barem u Švicarskoj, a ne u Hrvatskoj, prebacujući sav teret pritisaka i rizika na službenike računovodstava, kao da on sa svim tim nema nikakve veze. Kao da, na primjer, Povjerenstvo ne može samo utvrditi i objaviti imena »zaboravnih« dužnosnika i tako stvoriti društvenu klimu koja će olakšati sankcioniranje onih koji svoju dužnosničku poziciju u praksi i dalje doživljavaju kao propusnicu za nepoštivanje zakona.