Novi list: 03. 08. 2004.
Pašalićeva »Ambra«
Piše: Branko Mijić
Veleizdaja je dovršena, komentirao je sveznajući Ivić Pašalić uručivanje haških optužnica šestorici hrvatskih državljana iz BiH koje će, eto, Haški sud pustiti da se brani sa slobode. Sanadera i društvo tada je nazvao »hrpom na vlasti«, a što o njemu, Šeksu i Mesiću misli kao »izvršiteljima njegovog političkog progona« saznat ćemo uskoro jer, zamislite, piše knjigu!
Ali ni to nije sve! Iz kozmetičke tvornice za uljepšavanje njegovog lika i djela stigla nam je nedavno i informacija da se predsjednik Hrvatskog bloka uhvatio bloketa i postao građevinar! »Nikada više neću živjeti od politike«, dirljivo je poručio Doktor, obrazloživši svoje prosvjetljenje činjenicom da se na apartmanima može zaraditi 400 eura po kvadratu, a on upravo gradi dvije jednokatnice od 500 i 350 četvornih metara! Tako će mala hercegovačka Šuica ostati zapamćena po tome što je Hrvatskoj i svijetu dala čovjeka s dva prezimena, kojeg je od medicine politika znatno više zanimala i koji je, tako reći u jednom danu, postao i spisatelj i neimar.
Svakako će biti zanimljivo pročitati uradak tako domišljatog čovjeka koji je svojedobno izjavio kako je »napad u New Yorku pokazao protiv koga smo se borili u BiH«, a u kojem će, kako kaže, »napisati istinu o hrvatskoj politici u protekle četiri godine«. Mali Ivić očigledno slijedi svoga književnog uzora, velikog Ivana, koji je u »Ambri« i »Fukari« obradio svoje i političke neprijatelje HDZ-a, dajući im literarna imena iza kojih je lako bilo prepoznati žive ljude. Na taj Araličin »moj obračun s njima« nastavlja se Pašalić proširujući tek listu likova čija će imena biti stvarna, a sadržaj fiktivan. Šteta što se novopečeni pisac nije odlučio vratiti dublje u prošlost, primjerice u zadnjih desetak godina i opisati nam sve svoje uloge u hrvatskim aferama u kojima je sudjelovao kao »tihi čovjek« na dvoru Franje Tuđmana. Ta bi memoaristika sasvim sigurno, za razliku od njegove novije povijesti, postala bestselerom.
Jer, bilo bi neopisivo zanimljivo kad bi nam osviješteni poduzetnik ispričao kako su se i gdje prelijevali milijuni i milijuni kuna, dolara i maraka s tajnih računa iz Villacha i ostalih bankarskih metropola u kojima su odabrani čuvali iseljenički novac namijenjen obrani na račun, primjerice, Zaklade hrvatskog državnog zavjeta kojom je ravnao današnji građevinar Pašalić. Još bi zanimljivije bilo saznati kako se trošio novac koji je iz hrvatskog proračuna odlazio u He
rcegovinu, čiji je gubernator Pašalić postao nakon smrti svog mentora Gojka Šuška. Ili pak kako je temeljito počišćena Dubrovačka banka i kakvu je ulogu u svemu odigrao tajni »peti ortak« Miroslava Kutle čije su ime odnijeli »lopovi« iz javnobilježničkog ureda, a čiji identitet zna cijela Hrvatska. Ili, tko je nosio kodno ime Hrvoje Franjić u planu »Grupo« ovladavanja medijskim prostorom, ili kako su prodavani i kupovani »Večernji list« i »Slobodna Dalmacija«. Ili pak, kako je, poput Berije, uspio ovladati tajnim službama i kako je intrigama toliko zatravio Franju Tuđmana da je ovaj zbog političkog u nemilost stavio biološkog sina, Miroslava?Tema i motiva ima i za nekoliko tomova, pa ako je Aralica svoje djelo nazvao »romanom s ključem«, onda je i za otvaranje Pašalićeve »Ambre« nužan ključ, ali onaj francuski.