Jumbo-plakati postali su najjače oružje političke desnice. Još od plakata s likom generala Ante Gotovine u Pakoštanima, desničarske političke stranke sve se češće koriste tim medijem za oglašavanje svojih poruka. Takav recept ovih je dana usvojio i Nenad Ivanković, bivši član HIP-a i osnivač nove stranke Samostalnost i napredak, objavivši na nekoliko mjesta u Zagrebu jumbo-plakat s porukom: "Sanaderu, treba nam Europa, a ne Europska unija!" Osim njih, o optjecaju su i plakati HOS-a tiskani u povodu Dana državnosti sa slikama Franje Tuđmana, Gojka Šuška, Mirka Norca i Ante Gotovine i porukom "Mi ih nismo zaboravili". Hrvatski gradovi odavno su oblijepljeni malim plakatima s likom Mirka Norca i porukom "Kriv je što je obranio Hrvatsku", a niz braniteljskih plakata dočekao je Ivu Sanadera prošle nedjelje u Aljmašu.

Očito, plakati su postali prirodno utočište za pronošenje poruka političke desnice, pogodno oruđe za napad na HDZ-ovu vlast i političke protivnike. Dražen Lalić, politolog s Fakulteta političkih znanosti, objašnjava kako su jumbo-plakati bili novost u prošloj kampanji za parlamentarne izbore, jer je desnica shvatila kako je to pogodan medij zbog nekoliko razloga.

I o plakatu Nenada Ivankovića gotovo svi su već izvijestili, zahvaljujući čemu je Ivanković dobio besplatnu reklamu u drugim medijima i njegova poruka premijeru Sanaderu dobila je na snazi. O sličnom plakatu s likom generala Gotovine u Pakoštanima da se i ne govori, on se toliko puta pojavio u novinama i na televiziji da je već postao legendaran.

Desnica uoči lokalnih izbora želi otrgnuti dio desnih birača reformiranom HDZ-u koji se s desnice pomaknuo prema političkom centru. Plakatima želi odaslati poruke primamljive dijelu biračkog tijela, jer veoma teško može kupiti skupi oglasni prostor na televiziji, kao što i veoma teško može ući u novine. Dražen Lalić proveo je istraživanje političkog marketinga na prošlim izborima i došao do zaključka da na televiziji nije bio emitiran ni jedan spot s negativnom porukom, dok su novine uglavnom bile rezervirane za lijeve i stranke centra. Desnica, a s njom i HDZ, koristila je jumbo-plakate za prljavu kampanju: poput Pinokija s dugim nosom i oglasa o cijenama goriva prije i nakon trećeg siječnja 2000. godine.

Kod jumbo-plakata najvažnija je njihova uočljivost, oni moraju korespondirati sa stavovima ljudi kojima se obraća i trebaju promijeniti ponašanje publike. Oni su često vijest sama po sebi i teško ih je zaobići. Poruke na njima veoma su jednostavne i sugestivne. Dovoljno je na njih staviti sliku Tuđmana, Šuška, Norca ili Gotovine uz neku snažnu poruku koja privlači pažnju, pa da izazovu barem nekakav učinak.

U nekim slučajevima desničarski plakati izazvali su burne reakcije. Valja se sjetiti Alke sa stotinama plakata Mirka Norca, kao i nedavnog munjevitog skidanja plakata od lokalnih vlasti HDZ-a u mnogim gradovima. Ogromna fotografija Ante Gotovine godinama je ukrašavala Zadar, a neki istaknuti dužnosnici HDZ-a i HSLS-a u Zadru prijetili su da neće dopustiti uklanjanje jumbo-plakata s likom generala Gotovine.

Dakle, očito je da je desnica, inače sve manje prisutna na političkoj i medijskoj sceni, otkrila novu metodu borbe protiv protivnika, prvenstveno HDZ-a. Njemu zamjera navodnu izdaju nacionalnih interesa, želeći istodobno na tome profitirati i prisvojiti dio HDZ-ovih birača. Iza toga ne stoje samo minorne desničarske grupacije, poput Ivankovićeva SIN-a i Pašalićeva HB-a, nego i Hrvatska stranka prava kao treća politička stranka u Hrvatskoj. Kako se lokalni izbori budu približavali, valja očekivati sve veći broj plakata svih veličina, motiva i poruka. Kakav će učinak imati na glasačkim kutijama, tek treba vidjeti.