I Sanaderovo predizborno obećanje umirovljenicima da će im vratiti 20 milijardi kuna koje su im otele prethodne HDZ-ove vlade, otišlo je u vječni led, baš kao i ona o smanjenju PDV-a i primjeni ribolovno-ekološkog pojasa. I njegov koalicijski partner, predsjednik HSU-a Vladimir Jordan, svjestan je da »postoji nesrazmjer između mogućnosti države i obećanja umirovljenicima«, ali, kaže, »najesen će se znati hoće li mirovine izvanredno porasti za 15 posto«.

No za tako nešto naprosto nema šanse, jer je i sam premijer suočen s pretjeranom državnom rastrošnošću nedavno izjavio kako se »ovako više ne može ići«, najavivši »jesenski pakt nepopularnih mjera«. Propustivši donijeti restriktivni proračun što se obično čini prve godine vladanja, Sanader se nadovezao na Račanov koji je povećanjem javne potrošnje uoči izbora doveo do deficita od 6,3 posto BDP-a u 2003., pa je sada prisiljen pribjegavati vatrogasnim mjerama. Na to ga batinom prisiljavaju i oni koji su mu uručili mrkvu avisa, napominjući kako u najbližoj budućnosti neće dopustiti nikakvo odstupanje od kriterija sporazuma iz Mastrichta koji fiskalni deficit ograničavaju na najviše tri posto BDP-a godišnje.

Govoreći o novom »stand-by« aranžmanu vrijednom 141,3 milijuna dolara, novi stalni predstavnik Međunarodnog monetarnog fonda u Hrvatskoj Athanasios Vamvakidis u razgovoru za »Vjesnik« izričito tvrdi da ovu godinu moramo zaključiti s deficitom opće države od najviše 4,5 posto. Pri tom napominje da su novim aranžmanom postavljene »vrlo precizne kontrolne točke« ne samo kada je u pitanju deficit već i Vladina jamstva, posudbe javnim poduzećima i slično, te da će »dođe li u pitanje fiskalna konsolidacija, MMF tražiti novi rebalans proračuna«. Hrvatskoj je naređeno da do kraja ove godine mora privatizirati sve tvrtke u kojima država ima udjela do 25 posto, a do lipnja sljedeće i iznad te brojke, te da se »do kraja iduće godine proda još najmanje 15 posto Ine i završi treća faza privatizacija HT-a«, što čeka i ostala javna poduzeća.

U takvoj situaciji iluzorno bi bilo očekivati da se na bilo koji način »izkemija« povrat umirovljeničkog duga, bilo novcem bilo dionicama, jer je sve, kao i povećanje trošarina na automobile i cigarete, usmjereno na popunjavanje crnih proračunskih rupa. Sanader i Šuker nisu David Copperfield, a MMF hrvatska javnost da mu mračnu sliku naše svakidašnjice u ružičasto može obojiti netko poput šefa Glavnog ureda Hrvatske turističke zajednice Nike Bulića po čijim smo šarlatanskim satelitskim statistikama od turizma zaradili čak 8,5 milijardi dolara!

Od laži, krivotvorina i ispraznih obećanja, na njihovu žalost, ne živi se dugo, kao što se u pravilu ono što je jednom oteto nikada ne vraća. U politici pak takvo ponašanje rezultira efektom bumeranga već na sljedećim izborima, pa bi se i u slučaju umirovljeničkog duga oteto moglo pokazati jednoga dana kao prokleto.