Novi list: 12. 08. 2004.

Svete krave

Piše: Branko Mijić

Dirljivo je kada Udruga hrvatskih sudaca, koja kao svoj statutarni cilj ističe »veličanje i promicanje ustavnosti i zakonitosti kao vrhunskih pravnih i etičkih vrednota građanskog društva«, huška državnog odvjetnika na pokretanje kaznenog progona protiv »jednog novinara« nedugo nakon što je ministrica pravosuđa Vesna Škare-Ožbolt obećala kako se zbog tekstova neće ići u zatvor.

Iako niti jednom riječju ne navodi što je to sporno, dopredsjednica UHS-a Vesna Katarinčić Škrlj tvrdi da je dotični »jednostrano i tendenciozno komentirao presudu suca i predsjednika Općinskog suda u Senju Željka Čubrila te tako narušio sudački ugled i dostojanstvo«. Nećeš ti etike i građanskih vrednota od elementarno nepismene i nepristojne osobe koja u svojoj pisaniji nije u stanju navesti niti novinarovo ime. A grijeh je kolege Damira Cupaća što je javnost upoznao sa sumnjivom sudskom presudom kojom je Grad Senj ostao bez 14 tisuća četvornih metara zemljišta koje je pripalo trima privatnim osobama iako je 17 ljudi pod materijalnom i kaznenom odgovornošću izjavilo da sporno zemljište nije bilo ničije privatno vlasništvo. Štoviše, oni su, po vlastitom priznanju bez ikakve dozvole, probili nekoliko kilometara puta kroz Park prirode »Velebit« do svojih vikendica, došavši u posjed nekretnine vrijedne između pola i milijun eura, a jedan od aktera je i bivši predsjednički kandidat, predsjednik Hrvatske pučke stranke Tomislav Merčep! Na upućene im predstavke tim činom nezadovoljnih građana najavili su svoje skoro očitovanje i Ministarstvo pravosuđa i USKOK.

No kada novinar, koji je nedavno hrvatsku javnost prvi upozorio kako glavni državni inspektor Branko Jordanić na Krku bespravno gradi kuću, nakon čega je ovaj morao odstupiti, progovori o još jednom, najblaže rečeno sumnjivom primjeru, onda to za Vesnu Katarinčić Škrlj i njezino Udruženje nije »veličanje i promicanje ustavnosti i zakonitosti«. Ne, suci su sami za sebe svete krave koje se ne smiju musti iako je sumnja u korupciju ili pristranost i više nego očita, kao i ustavno pravo građana da o tome budu informirani. Očigledno, dopredsjednica UHS-a dobro je naučila lekciju od svog šefa Vladimira Gredelja čiji se rukopis može iščitati iz ove novinarske potjernice, a koji je UHS znao koristiti kao svoj paravan prije nego li bi osobno tužakao medijske djelatnike.

Ne samo da napisi koji govore o ozbiljnim društvenim deformacijama ne mogu izravno utjecati na odlučivanje više sudske instance, već je upravo najnoviji zahtjev UHS-a eklatantan primjer pritiska na pravosuđe odnosno na državnog odvjetnika. I tko je to dao pravo jednoj običnoj udrugi građana da politizira svoju poziciju odnosno hoće li sutra druge takve udruge, poput, primjerice, Hrvatske glazbene unije, Hrvatskog plemićkog zbora ili Udruge za terapijsko jahanje i ostalih, postavljati slične zahtjeve Mladenu Bajiću? Inače, protiv predsjednika UHS-a Gredelja njegov šef u Bjelovaru Mladen Piškorec podnio je DSV-u zahtjev za pokretanjem stegovnog postupka zbog »neurednog obavljanja sudačke dužnosti«, jer je u 2003. godini riješio 97 a norma je 285 predmeta. Dok je Lozina, Gredelja, Katarinčić Škrlj i sličnih ne treba novinara da bi se »narušio sudački ugled i dostojanstvo«.