Istraživanja javnog mnijenja u Hrvatskoj pokazuju da se smanjuje rejting Europske unije u očima hrvatskih ispitanika. Terensko istraživanje agencije Puls i HTV-a pokazuje da je s visine od 82 posto podrške ulasku Hrvatske u EU iz sredine prošle godine, ove godine trend dramatično pao: u travnju, kada je stigao pozitivni avis, za Europsku uniju je bilo 67 posto ispitanika, dok dva mjeseca kasnije ovaj je postotak pao na svega 52. Zašto je to tako? Mnogi tumače taj pad popularnosti EU mjerama koje je hrvatska Vlada morala poduzeti da bi uklonila prepreke za dobivanje pozitivnog avisa. Jedna od tih prepreka je bila samoproglašena ribolovno-ekološka zona, koja je doživjela kritike iz sjedišta EU zbog načina na koji je odluka donesena, jednostranom odlukom bez konzultacija sa susjedima i sa samim EU. Drugi vide pad popularnosti EU u sporom procesu usvajanja europskog ustava i mnogim kompromisima koji su bili potrebni da bi prošireni EU funkcionirao bez većih problema.

No svakako jedan je od uzroka pada popularnosti EU u hrvatskom javnom mnijenju primjetna antieuropska propaganda koju vode političke snage desnice. Anto Đapić, predsjednik HSP-a, stranke koja je u sjedištu EU percipirana kao jedna od najvećih oponenata »europskom projektu« Hrvatske, ističe primjer Švicarske i Norveške kao zemalja koje su odbile ući u EU. Pritom ne spominje da i Švicarska i Norveška, koje su obje referendumom odbacile prijedlog članstva u EU, imaju baš s tom EU sklopljene sporazume koje ih gotovo izjednačuju s članicama EU. U posebnim sporazumima i Švicarska i Norveška imaju pogodnosti ulaska na tržište EU, ali zato nemaju obveze koje imaju članice. EU ne bi učinio taj kompromis, da se ne radi o najbogatijim europskim zemljama s bruto-društvenim proizvodom po glavi stanovnika koji za gotovo 50 posto prelazi europski prosjek. S druge strane, Europskoj uniji je u interesu da ove zemlje privlači, a ne odbija. Dajući im posebne koncesije EU se pokazuje kao inicijativna strana, koja stalno predlaže kooperaciju i nastoji privući i te zemlje u članstvo.

Da EU započne »hladni rat« prema tim zemljama i da im onemogući povoljni pristup na svoja tržišta, BDP bi se u tim zemljama vrlo brzo spustio za gotovo trećinu, kako ističu ugledni ekonomski analitičari. Naravno, to bi vodilo jednom novom »europskom trgovinskom ratu«, što bi vjerojatno dovelo i do stvaranja novih ekonomskih i političkih blokova u Europi – ovoga puta ne između Istoka i Zapada, nego unutar granica nekadašnje Zapadne Europe. Pošto to nikome nije u interesu, održava se status quo koji je povoljan i za jedne i za druge, u očekivanju da će jednog dana sazrijeti politička volja za članstvom u tim zemljama. Primjer Švicarske i Norveške poučan je i za Hrvatsku, ali samo kao poticaj da Hrvatska što prije uđe u članstvo, a ne obrnuto, jer pokazuje želju EU da probleme rješava kooperacijom, a ne konfrontacijom.

No pored HSP-a i njegovih ideologa, postoji još jedna »kulturalna« struja anti-EU osjećaja u Hrvatskoj. Ona je pregnantno izražena u jumbo-plakatu Nenada Ivankovića, koji preuzima misao Igora Zidića, predsjednika Matice hrvatske i formulira je u pozivu premijeru Sanaderu: »Vodi nas u Europu, a ne u Europsku uniju!« Jedan od izvora nezadovoljstva Europskom unijom leži baš u tome: dugo je vremena vladala zabluda, da je ulazak u Europsku uniju ulazak u Europu, koja je pritom zamišljana kao nekadašnja Europa ujedinjena protiv osmanske opasnosti, ili pak kao nešto modernija varijante austro-ugarske imperije.

U toj zabludi ustrajali su obično oni, koji Europu tumače kao kulturnu zajednicu, izgrađenu na povijesnim i vjerskim vrednotama, a Hrvatsku vide kao zaštitnika kršćanstva na predziđu prema drugim, neeuropskim civilizacijama po uzoru na Huntingtonovu ideju o sukobu civilizacija. Takva identifikacija, ako se reducira od političkih sadržaja, rađa iluzije u jednu Europu, kakve više nema. »Mi želimo izgraditi jednu Europu kakve nema i kakva nije postojala«, rekao je jedan od otaca-osnivača Europske unije, Jean Monnet. Ta se njegova rečenica redovno navodi u udžbenicima o EU po kojima se formiraju nove generacije Europljana. Svođenjem Europe na Europu prošlosti, zapostavlja se značenje političkog projekta koji je otjelovljen u Europskoj uniji, a to je Europa demokracije, slobode i solidarnosti među narodima i građanima. Te su vrijednosti mogle biti formulirane tek iza povijesnog iskustva dva svjetska rata, holokausta i genocida koji su prohujali Europom i učinili od nje najveću crnu rupu u povijesti. Srećom po Sanadera i ovu Vladu, od svih političkih stranaka najviše je europski orijentirano biračko tijelo vladajućeg HDZ-a. Za ulazak u EU izjašnjava se 59 posto birača HDZ-a, nasuprot 57 posto birača SDP-a i 53 posto HNS-a. Sanaderova je vlada pokrenula kampanju pozitivnog informiranja o »realnoj« Europi u koju želimo ući, ali pred ovom antieuropskom ofenzivom mora odgovoriti još žešće, pod parolom: »Upoznajte Europsku uniju i stvarnu Europu!«