Nakon što mu je ranije isto priznanje odao i glavni grad Mostar, očigledno je da iz hercegovačke perspektive poimanje časti u sebi utjelovljuje upravo glavom i bradom Andrija Hebrang, unatoč tome što mu tako nešto zasad ne uspijeva u matici zemlji. Teško je odgonetnuti nastoji li tim činom tradicionalni poslovni duh tamošnjih ljudi pridobiti moćnog čovjeka hrvatske politike u nekim budućim političko-poslovnim transakcijama, budući da se ovaj u tome itekako dokazao, primjerice forsirajući snagom autoriteta nabavku medicinske opreme japanskog »Shimadzua« u obližnjem Livnu, ili je posrijedi nešto drugo. No svakako Hebrang ima razloga za osobni ushit i zadovoljstvo jer će počasnim Širokobriježaninom postati nedugo nakon što je taj grad otkrio spomenik, 3,20 metara visokog brončanog Franju Tuđmana, njegovom duhovnom ocu.

»Neka Vam Bog pomogne u razlikovanju dobra i zla«, otpisao je svojedobno Andrija Ćaći nakon što nije uspio pustiti korijene u Šuškovom feudu, državi u državi, Ministarstvu obrane Republike Hrvatske, koje je nakon nekoliko mjeseci morao napustiti podvivši rep. Možda su te dirljive riječi plačnog sina presudno utjecale na one koji su o »počasnosti« odlučivali, možda je presudilo u tako jakoj konkurenciji upravo to Hebrangovo »razlikovanje dobra i zla«. Nedavno ga je potvrdio izjavivši kako zna biografiju ustaškog doglavnika Mile Budaka i »koliko je dobrih stvari napravio«. Tako se ta kuga dobrote začudo epidemijom širi od Budakovog Svetog Roka do Hebrangovog Širokog Brijega, i tko zna dalje, i tko zna gdje. Ne bi bilo čudno niti da prepliva oceane, odnosno da se sedmog samuraja Ive Sanadera, koji zdušno brani japanske careve od mačeva »hrvatskog žutog tiska«, sjete i u Zemlji izlazećeg sunca. Jer, upravo on njihovu uglednu tvrtku »Shimadzu« promovira u srednjoj Europi iz svoje čiste, nepatvorene dobrote. Budući da se radi o dokazanom borcu koji je porazio zlo, ima li onda uopće prepreka da nakon Mostara i Širokog Brijega i stara carska prijestolnica Kyoto proglasi Androhita Hebranga svojim počasnim građaninom? Tko je ako ne on zaslužio da se popne na Sveto Brdo, tamo na čiji vrh uspijevaju stići samo oni čiste i pravedne duše?