Dokaz da živimo u stranačkoj, a ne u pravnoj državi, jest i potjera za Stipom Gabrićem Jambom. Dok je valjao HDZ-u, dok je bio u neizmjernoj ljubavi s Lukom Bebićem, nitko nije šljivio kojekakve prijave protiv gospodara Neretve, a sada, kada je Jambo odlučio solirati, ruši ga se pred lokalne izbore uz pomoć izvršnih i sudskih organa, a koji su, ne mogu se oteti dojmu, u funkciji Sanaderove politike čišćenja stranke od nepoćudnih kadrova. Jučer Imoćanin Lončar, danas Jambo, sutra Mate Jukić, Ivo je odlučio pomesti sve koji se ne uklapaju u koncept novoga HDZ-a. Proces je sasvim O.K., ako uzmemo u obzir činjenicu da bi svaka stranka trebala razračunati s onima koji štete njenome rejtingu svojim ponašanjem, javnim manifestiranjem ekstremnih političkih stavova ili nezakonitostima, ali raditi to na način kako se radi u Jambinomu slučaju - nedopustivo je, i još je jedna pljuska našoj slabašnoj demokraciji i temeljcu na kojem tobože funkcionira, a to je razdioba vlasti na zakonodavnu, izvršnu i sudsku. Jer, čemu policija ako joj se iz HDZ-a mora davati znak da uhite Jambu, ili sudstvo koje radi po nečijem diktatu? Na taj način ne da nećemo u EU, nego je ne bismo smjeli ni primirisati, jer se radi o konceptu koji je poznat diktaturama, gdje je sva moć koncentrirana u rukama jednog ili nekolicine ljudi, a ostalo je kulisa koja prekriva prljavu rabotu.