SARAJEVO - BiH je jedina država u tranziciji s prostora jugoistočne Europe, koja nema nadzor nad monetarnom politikom, stranim ulaganjima i koncept privlačenja inozemnog kapitala, koji bi devet godina nakon rata oživio letargičnu gospodarsko stanje. Za razliku od država u okruženju, kao što su primjerice Srbije i Crne Gore, koje su zbog svojevrsne izolacije uvjetovane političkim promjenama, kasnije krenule u proces tranzicije strani kapital u BiH stidljivo dolazi upravo zbog nedefinirane politika ulaganja.

U takvom kaotičnom tržišnom ozračju, jedino su inozemne banke uz pomoć moćnih političkih lobija iz međunarodne zajednice uspjele potpuno zavladati financijskim tržištem BiH. Prema nekim procjenama strane banke u svoja matična financijska središta u inozemstvu svake godine iz BiH iznesu više od 1,5 milijardi maraka, koje potom ulažu na bankarska tržišta trećih zemlja. Kako neće banke kad i većina političkih čelnika osobne depozitne račune otvara u inozemstvu. U takvim financijskim relacijama stvorena sintagma "po kojoj je siromašna BiH, sponzorira bogate zemlje zapadne Europe".

Uz bankarski sektor zbog nefunkcioniranja države, inozemne tvrtke uskoro će ovladati, profitabilnim telekomunikacijskim i elektroenergetskim sektorom. U dirigiranom ekonomskom kaosu BiH prema procjenama domaćih stručnjaka izgubit će bitku i na području drvne industrije gdje je zbog golemog šumskog potencijala država mogla napraviti vlastiti "brend" koji bi se sa svojim proizvodima nametnuo na inozemnom tržištu. Umjesto gotova proizvoda, država stranim tvrtkama izvozi trupce. Slična je situacija i na području crne metalurgije, koja se od jučer kupovinom zeničke željezare u potpunosti nalazi u rukama stranaca. Predsjednik Vanjskotrgovinske komore BiH Petar Milanović tvrdi da je zbog nepostojanje politike o stranim ulaganjima, inozemnim tvrtkama ostala mogućnost da kroz individualne procjene ulažu svoj kapital u bh. gospodarstvo.

-Dolazak Coca- Cole, Meggla, Volkswagena, indijskog LNM-a, pokretanja proizvodnje u mostarskom Alumniju itd. ne može se prepisati državi, ili entitetu. To znači da institucije vlasti nisu uopće niti na koji način sudjelovale u privlačenju kapitala, nego su same tvrtke na temelju svojih procjena odlučile doći u BiH-tvrdi Milanović, ističući kako država mora kroz konkretne projekte primorati da veliki strani "brandovi" ulažu u BiH i da za svoje proizvode kao što je slučaj u Mađarskoj ili Poljskoj koriste domaću sirovinu.