Kada vam netko poruči kako »Europska unija nije cool, ali sir i vrhnje jesu«, možete dobiti tek proljev i dok sjedite zapitati se o mentalnom zdravlju autora parole. Isto vas čeka i kada pročitate kako je udrugama Domovinskog rata »gradonačelnik Makarske svojom čašću jamčio da trava oko tamošnjeg spomenika hrvatskim braniteljima nije srpskog podrijetla«, jer je izgleda za opstanak Hrvata srpski klorofil jednako opasan kao što su to do jučer bila istoimena krvna zrnca.

Ili, kada potpredsjednica Vlade samoinicijativno donese odluku da se novcem poreznih obveznika školuju djeca onih koji su toliko zadužili Hrvatsku da se sada nalaze u Haagu gdje ih čeka suđenje za ratne zločine, odnosno za jednu od najvećih novovjekih nacionalnih sramota, kao što su to Ahmići. Dijareja je na ovim prostorima stanje duha, pa se tako najveći novinski ispijač vina svesrdno zalaže za primjenu 0,0 promila alkohola u prometu, tipično za one koji se ravnaju poučkom »kada ja pijem, to znači da sam sommeliere, kada drugi to čine, oni su pijanci«. Lako je onima koji imaju svoje osobne vozače i dva službena automobila, poput ministra Hebranga, koji im poput Robina Hooda spase ne samo vozačku dozvolu, već i život, a dok su na godišnjem odmoru čuva ih žena koja im, sigurnosti radi, ne da u barčici isploviti na more.

No znatno je teže onima koji nemaju gdje u metropoli parkirati nakon što je gradska tvrtka »Zagrebparking« samoinicijativno odlučila povećati 100 posto cijene »pauka«, s 400 na čak 800 kuna, pravdajući to poskupljenjem benzina. Sve se to zbiva u zemlji u kojoj je propisano da berači šparuga moraju za svoje aktivnosti dobiti dozvolu Ministarstva kulture, a u kojoj dobrostojeći seljak mora prodati 20 krava kako bi platio građevinsku dozvolu ako legalno želi sagraditi novu štalu. Nije lako niti psima i njihovim vlasnicima koji od 1. listopada novim Pravilnikom Ministarstva poljoprivrede i šumarstva moraju imati potkožni mikročip, u protivnom neće moći u zemlje članice EU, a oni koji se o to ogluše prema Zakonu o veterinarstvu mogli bi biti kažnjeni sa 7.000 kuna! Tako će Nenad Ivanković i za četverenošce i one koji ih ljube sasvim sigurno postati »cool« znatno više nego za rođenog oca koji ga javno optužuje »da je zaboravio Božje zapovijedi« i odrekao se roditelja.

I tko onda može spasiti malu zemlju za veliki apsurd? Možda najmlađa od svih stranaka, upravo registrirana Hrvatska stranka mladih koja sebe predstavlja kao »Novo sunce Hrvatske«. Ona bi mogla okupiti sve naše cvjećke, sve one koji se užasavaju bilo kakvih avantura i integracija, bile one državne ili spolne, sve te nepušače, antialkose i antidrogeriste, sve one koji mladost žele provesti nevino i neporočno, obasjani sunčevim sjajem pod staklenim zvonom.

I postoji li onda nešto što bi moglo biti više »cool«, nešto što bi moglo bolje simbolizirati tu i takvu mladost od sira i vrhnja?