Koliko god smišljao, taktizirao i odugovlačio, čini se da HDZ jednostavno ne može pronaći kombinaciju kojom bi pobijedio predsjednika Stjepana Mesića na predsjedničkim izborima. Koliko god glasina pustio, koliko god kandidata prešutio, koliko god taktizirao s napadima na Mesića, pobjednička formula zasad se čini nepremostivom zagonetkom. Probni baloni više puta neslavno su se ispuhali: Andrija Hebrang postojano uživa u tituli najomraženijeg političara, a za Jadranku Kosor ne bi glasovala ni polovica biračkog tijela njezine stranke. Sada se već puštaju novi baloni: spominje se Miomir Žužul kao protukandidat Mesiću, premda još uvijek vuče repove afere s Bechtelom, a negdje u pozadini još se kombinira s imenom Ive Sanadera, kao posljednjim potezom vodstva HDZ-a.

Ipak, u njihove redove još se nije uvukla malodušnost. Hebrang tvrdi kako nikada u političkoj karijeri nije dobro stajao u anketama, pa je uvijek pobjeđivao, dok se goloruka Jadranka Kosor hrabro bori, ostavljena daleko iza neprijateljskih linija, bez logističke i moralne podrške svoje stranke. Što HDZ bude više odugovlačio s objavom imena svog kandidata na predsjedničkim izborima, Kosoričina će pozicija sve više slabjeti, a Mesićeva neizbježno jačati.

Aktualni predsjednik pojačava tempo svoje kampanje nadajući se čak i pobjedi u prvom krugu. Na tom putu najvažnije je pozicioniranje prema HDZ-u. Oklijevajući sa žestokim napadima na najjaču stranku, nada se njezinoj podršci ili bar odustajanju od svog kandidata, čime bi mu bila širom otvorena vrata pobjede. Sve najave idu mu u prilog, a ispitivanja javnog mišljenja otkrivaju iznenađujuće rezultate. Čak trećina biračkog tijela HDZ-a sklona je glasovati za Mesića u duelu s Jadrankom Kosor, a podržava ga čak i dio birača desnice, što je sve donedavno zvučalo kao svetogrđe. U ovom trenutku šef države ne otvara frontu prema HDZ-u jer za to trenutačno nema potrebe. Dok nema protukandidata HDZ-a, nema potrebe zamjerati se najjačoj stranci i njezinu biračkom tijelu. Stoga zagrijavanje za kampanju više sliči na zatišje pred buru.

Gotovo je nevjerojatno da HDZ još uvijek nije iznjedrio dovoljno snažnog kandidata koji bi se suprotstavio Mesiću. Osim Sanadera, nitko nije došao ni na puškomet od aktualnog predsjednika. Samom Sanaderu možda bi odgovaralo da užarenu fotelju premijera zamijeni lagodnijom na Pantovčaku, a neugodne domaće obveze živopisnim putovanjima, no mnogi misle da bi to bio kraj njegove političke karijere. Osim što bi vrlo teško u izravnom dvoboju nadmašio Mesića, u slučaju pobjede morao bi se odreći vođenja stranke, a time bi je prepustio neizvjesnoj sudbini. Sanader trenutačno vodi i utjelovljuje HDZ, pa bi njegovim odlaskom stranka lako pokleknula pred ujedinjenom oporbom. Zato su kombinacije sa Sanaderovom predsjedničkom kandidaturom više odraz kadrovskog sivila najjače stranke.

Zbog svega toga, HDZ teško može na predsjedničkim izborima izvući bilo kakvu korist. Može tek umanjiti štetu. Može skratiti kampanju i umanjiti njezinu važnost raspisivanjem istodobnih lokalnih izbora. Gubitak jednih izbora kompenzirao bi pobjedu na drugima, a time opet ojačao stranku. Žrtvovao bi pijuna za kralja. Hebranga ili Kosoricu za Sanadera. Osim toga, HDZ može i odustati od kandidata prepustivši svojim biračima da glasuju po savjesti. Time bi izbjegao mogući poraz i sačuvao svoje glavne ljude za važnije zadatke: Kosoricu za mjesto gradonačelnice Zagreba, Hebranga za nepopularne poslove u Vladi, Žužula za sve ono što navodno radi. A mogao bi HDZ čak i podržati Mesića te tako jednim udarcem ubiti dvije muhe: svrstati se uz pobjednika i neugodnom protivniku u kampanji začepiti usta. Mesić sigurno neće napadati stranku koja ga podržava.

U nategnutim scenarijima, koji bujaju što HDZ duže odugovlači s objavom imena kandidata, nagađa se da bi Sanader na predsjedničkim izborima mogao istaknuti Andriju Hebranga. Time bi se dodvorio stranačkoj desnici, a u slučaju poraza elegantno se riješio neugodnog utega u javnosti i potencijalne smetnje svom autoritetu u stranci.

Od bezbroj kombinacija, za HDZ trenutačno nijedna nije dobitna. Zato Mesić mirno ljetuje, pripremajući teren za izbornu kampanju. Izabrao je slogan "Predsjednik državnik", vratio starog partnera Tomislava Karamarka pod svoje okrilje dajući mu mjesto vođe kampanje, obećao je čak da neće primati anonimne donacije kako mu opet ne bi neki petrač banuo na proslavu. Kako sada stvari stoje, neće imati težak posao sa Slavenom Leticom, Borisom Mikšićem, Antom Kovačevićem, kao ni s jednim kandidatom HDZ-a. Osim možda Ivom Sanaderom. A to bi bio pravi obračun...