Na Maratonu lađa zgusnulo se sve: samopromocija kandidata za predsjedničke izbore sljedeće godine, borba za lokalnu vlast koju umjesto diskreditiranog Jamba sad drži Vladin povjerenik, odmjeravanje snaga između HDZ-a i krajnje desnice koja mu nastoji preoteti dio razočaranih i usput izgubljenih pristaša i, napokon, izlaganje portreta onih koje se bez predaha nastoji promovirati u nacionalne ili lokalne junake (Gotovina i Jambo)

U Metkoviću je već sedmu godinu zaredom održan Maraton lađa, utrka širokih trupica s deset veslača i kormilarem. Sudjelovale su 33 posade, među kojima i dvije ženske. Od mosta u Metkoviću do Ploča veslalo se Neretvom i njezinim rukavcima 22,5 kilometra. U dolini Neretve zbio se događaj koji je privukao sve osim Hrvatske televizije, koja je u Atenu na Olimpijadu poslala sve sportske novinare, neke voditelje dnevnika i političke izvjestitelje, pa su u Zagrebu ostala samo tehnika i rezervni prenositelji utakmica koji ne znaju reći koji je igrač Varteksa na utakmici s Dinamom zaradio jedanaesterac, kažu kako je umjesto Benka ušao netko drugi, a onda uredno istog Benka u igri spominju cijelo drugo poluvrijeme... Uglavnom, Televizije na Neretvi nije bilo.

Neretljanski maraton nema tradiciju dvoboja osmeraca Oxforda i Cambridgea iako se tamo vesla, sudeći prema imenu nagrada, još od kneza Domagoja. Neretljanski maraton nema tradiciju Sinjske alke, iako se tamo ove godine pojavila ikonografija koju je nekad ponosno izlagao samo Sinj. Neretva je ove godine Sinju ukrala značenje i glamur glavnog ljetnog političko-turističkog etno-festivala na kojem su se pojavile sve državne, regionalne i lokalne zvijezde koje su, uglavnom, izbjegle biti u Sinju.

Zbog poznate vezanosti Sinjske alke uz domoljubnu desnicu tipa Hrvatskog bloka, HSP-a i razne braniteljske udruge, u Sinju se ove godine nije pojavio ne samo nekadašnji pokrovitelj predsjednik Mesić nego ni najviša postava HDZ-a. U Sinju je bila tek zamjenica predsjednika stranke Jadranka Kosor kao potencijalna kandidatkinja vladajuće stranke za predsjedničke izbore sljedeće godine. Na Neretvi je, međutim, bio sadašnji predsjednik i kandidat za budućega Stipe Mesić, kao i tehnomenadžerska struja iz HSP-a (Tadić, Rožić i predsjednički kandidat Letica) pojačani kanadskom policajkom Ružom Tomašić kao hardlinerskim garnirungom.

Tradicionalni Đapić ukazao se kao Gospa Sinjska na Alci, a suvremenije krilo HSP-a došlo je na Neretvu.

HDZ su na Neretvi predstavljali predsjednik i potpredsjednik Sabora Vladimir Šeks i Luka Bebić, potonji i u ulozi političkog repozicioniranja Stipe Gabrića Jamba, dojučerašnjeg vladara Neretljanske doline. Jamba još nije bilo jer se tek vraćao iz Crne Gore kamo je slučajno otišao na put baš kad ga se hrvatsko pravosuđe kanilo dohvatiti zbog, navodnog, nenamjenskog trošenja državnog novca namijenjenog neretljanskim seljacima koje je pogodila suša. U subotu, dakle, umjesto Jamba uživo ukazala se na mostu ispod kojeg su kretale lađe samo njegova slika, ali on je već u ponedjeljak u Dubrovniku razgovarao s istražnim sucem. Zatvora, zasad, nije vidio. Hrvatsko se pravosuđe zna brzo obračunati s utajivačima TV-pretplate i penzionerima-prijestupnicima, ali s tajkunima uvijek ide opreznije pazeći da ne napravi pogrešku u koracima.

Na neretljanskom maratonu pojavilo se sve ono što ga kvalificira da bude relevantan hrvatski događaj. Tamo su bili političari. Uz navedene predstavnike HDZ-a i HSP-a, pojavila se blizu predsjednika Mesića predsjednica njegove nekadašnje stranke HNS-a Vesna Pusić, potom vodstvo HSS-a s Tomčićem na čelu na posebnom brodu, zatim Željka Antunović ispred SDP-a i Ivić Pašalić koji je kao jedan od rijetkih bio i na Alki i na Neretvi. Osim političara i primjetno odsutnog lokalnog tajkuna Jamba, na Neretvi je bio i podsljemenski divlji graditelj i animator rodoljubnih osjećaja Ljubo Ćesić Rojs. Gdje je on, tu je i priča o odbjeglom generalu Gotovini čije su se majice s natpisom »Heroj« pojavile uoči veslačke utrke.

Na Maratonu lađa zgusnulo se sve: samopromocija kandidata za predsjedničke izbore sljedeće godine, borba za lokalnu vlast koju umjesto diskreditiranog Jamba sad drži Vladin povjerenik, odmjeravanje snaga između HDZ-a i krajnje desnice koja mu nastoji preoteti dio razočaranih i usput izgubljenih pristaša i, napokon, izlaganje portreta onih koje se bez predaha nastoji promovirati u nacionalne ili lokalne junake (Gotovina i Jambo).

Neke bi kamere trebale biti u čamcima, a druge na obali što bi za HRT bio zahtjevniji posao nego da mora s motora snimati biciklističku utrku. Možda je tako ispalo i bolje za hrvatske birače jer se većina političara tamo pojavila upravo vjerujući kako će »biti na televiziji«. Ovako su TV-pretplatnici ostali prikraćeni za izravan prijenos još jednog neumornog zalaganja političara (čak i kad su na odmoru) za interese građana.