Je li Gotovina imao veze s krijumčarenjem heroina – ne znam, a ni od njega, po svoj prilici, odgovor čuti neću. No, da je droge bilo u HV-u, to je sasvim sigurno, dapače, to nitko i ne osporava. Ne samo da su neki narkomani osvanuli u redovima ZNG-a u prvim danima ratnoga meteža već su mnogi, pod krinkom uniformi, prenosili drogu iz Bosne u Hrvatsku i obrnuto. Naime, kojekakvi tipovi shvatili su da balkansku rutu koja je funkcionirala u mirnodopska vremena nikakvi ratovi prekinuti neće, pa su nastavili raditi ono što se radilo i godinama prije. Samo im je pokriće bio HV i nitko ih nije smio, a očito, ni želio pitati što to rade. Dilalo se, dakle, bez trunčice straha. Osim toga, nije tajna da se heroin često dijelio vojnicima u situacijama stani–pani, kada je prijetilo da neprijatelj probije crte obrane, a strah zavlada postrojbom. Neki su, tako, u gardu otišli čisti, a vratili se navučeni, što je, izgleda, usud mnogih ratova jer ni Amerikanci se nisu susprezali drogirati svoju vojsku u Vijetnamu – tolike smo filmove o tomu pogledali. Udba je, čitao sam, znala financirati svoje egzekutore novcem koji je bio zarađen od preprodaje droge, a teško mi je povjerovati da hrvatski obavještajci nisu znali tko je bio tko u narkokartelu posloženom u ratu. Prije su napravili malo i ništa da to spriječe, a možda su im i ruku dali? ’Ko zna?