Feral Tribune: 20. 08. 2004.
NACIONALOV VOAJERIZAM
Kako tjednik Nacional (navodno zbog ograničenog prostora) u prošlom broju nije mogao objaviti cjeloviti transkript razgovora Tuđman-Nobilo, vođenog 1. kolovoza 1997. godine, objavljeni su, po mišljenju uredništva, samo njegovi najzanimljiviji dijelovi. To bi, kako je na naslovnici najavljeno, trebali biti oni izvaci iz stenograma iz kojih je vidljivo da je Nobilu “ulagivanje Tuđmanu bilo važnije od obrane Blaškića”.
Ocjene o Nobilovom “ulagivanju” prepustit ćemo umjetničkom senzibilitetu čitatelja dotičnog stenograma, a selekciju obavljenog materijala uredništvu Nacionala. No jedna je stvar zaslužila osvrt.
Pred sam kraj stenograma Franjo Tuđman, naime, iznosi Nobilu informaciju po kojoj je “'90 ili '91. Manolić imao dokument kako je Paraga postao agent KOS-a u Kninu. Slikali su ga tamo” kaže Tuđman, “kao pedera, i tako...”
“On je bio homoseksualac”, odgovara Nobilo, “na Golom otoku, on je imao jednog kriminalca ljubavnika, Bruno Raketi, na Golom otoku. On ga je čuvao od ovih drugih... ali on je beznačajan, on nema tri i pol glasa.”
“Pa jasno da nema”, odvraća Tuđman, “nema ni Mesić danas, i Čičak”.
“Do viđenja”, kaže Tuđman.
“Do viđenja, predsjedniče”, uzvraća Nobilo.
Kada je Nacional, prije dosta godina, objavljivao transkripte u kojima su bili tangirani privatni životi Nacionalnovih novinara, indiskretna mjesta bila su precrtana flomasterom i nečitljiva. To je, izvan svake sumnje, valjan tretman prljave difamacijske građe, pa nije sasvim jasno zašto ga se uredništvo nije držalo i u ovom slučaju, time prije što je Paraga u ovu priču doista uletio en passant, posve slučajno. Dobroslav Paraga jest javna osoba, ali i kao takav on ima puno pravo na zaštitu nekih elemenata svoje privatnosti: prvo, zato što su dokumenti iz KOS-ove kuhinje odjedanput postali neupitno vjerodostojni (u aferi Špegelj, iz iste godine, bili su jednako apriori lažni!?), drugo, zato što je Dobroslav Paraga oženjen obiteljski čovjek, i treće, zato što je pravo na seksualnu orijentaciju i seksualni život ipak sasvim privatna stvar. Osim toga, kada bi Paraga i bio legitimnom metom takvih napisa, u stenogramu se pojavljuje ime njegova navodnog partnera za kojega nitko živ u hrvatskoj javnosti nije čuo, i čiji bi život - nakon objave ovog stenograma - također mogao postati pakao.
Bilo bi logično očekivati, nakon slučaja Severina, da se u javnosti oglase dežurni čuvari ljudskih prava i novinarske etike, koji su u slučaju mlade dame zagovarali čak i interventna hapšenja, možda s nešto laganijom intonacijom, ali ipak, no gle čuda: svi junaci nikom ponikoše, i u crnu zemlju propadoše...
Je li to zato što je sezona godišnjih odmora? Ili zato što Paraga nije nacionalna ikona, podobna za kolektivna dodvoravanja? Naprosto zato što on “ionako nema tri i pol glasa...”. Što zbog njega nitko neće, kao u slučaju ministra Primorca, povući cijelu nakladu.
Kako god bilo, žalosno je da se opet pokazalo kako su i u hrvatskom društvenom zoološkom vrtu sve životinje jednake, samo su neke - avaj! - malo jednakije od drugih. Čak i za profesionalne zaštitnike morala, etike, novinarskih načela ili kako se to već zove.
B. RAŠETA