Vjesnik: 21. 08. 2004.

Blewittova otkrića

MARKO BARIŠIĆ

Graham Blewitt, donedavni zamjenik glavne haaške tužiteljice, izjavio je za sarajevski »Dnevni avaz« da je Sud 1999. ne samo preko posrednika pregovarao s Karadžićem o uvjetima njegove predaje, nego da je jedan istražitelj »s Karadžićem imao izravni susret ili ga je vidio«. Iz Haaga bi morali komentirati taj podatak što dodatno kompromitira tu instituciju predstavljajući je i kao političko tijelo koje je imalo izravne kontakte s Karadžićem.

Blewitt ih pokušava opravdati nastojanjem da se izbjegne nečije ozljeđivanje. Tribunal to očito nije imao na umu kada je SFOR slao svoje specijalce na Hrvate srednje Bosne privodeći ih u Haag. I to na one kojima je upravo Blewitt potpisivao optužnice (poput braće Kupreškić), a koji su poslije višegodišnje tamnice oslobođeni »izokretanjem« prvostupanjskih presuda.

Blewitt je »iznenađen i šokiran« i drastičnim smanjenjem Blaškićeve kazne jer su optužbe protiv njega bile »vrlo ozbiljne«. Nije mu jasno ni zašto se Del Ponte posljednjih godina distancirala od njega, prisilivši ga time da podnese ostavku. Da je pravedniji prema sebi, morao bi uvidjeti koliko je svojim radom, dok je bio zadužen za hrvatske predmete, naštetio vjerodostojnosti Tribunala. Sastavljao je optužnice koje su poslije dobrim dijelom odbačene, neke od njih sadržavale su i lažna svjedočenja. Autor je teze da je »Hrvatska počinila agresiju na "republiku srpsku krajinu" i njezin glavni grad Knin«. Za Blewittom je ostao trag i na preporuci koju je ispisao Savi Štrpcu, bivšem ministru u Martićevoj vladi, da je Veritas vjerodostojna ustanova koja ima povjerenje Suda, iako je riječ o velikosrpskoj propagandnoj organizaciji.

Sada se bori za svoju bolju prošlost izražavajući žaljenje što Karadžić i Mladić još nisu uhićeni. No, s obzirom na njegovo dosadašnje djelovanje ne treba mu vjerovati. Vjerojatno nastupa u ime onih koji se sada žele oprati od odgovornosti što Karadžić nije u Haagu, a nije jer to zapravo ni ne žele. Osoba koja je sve učinila da proizvodnjom »hrvatskih zločinaca« umanji razmjere i odgovornost srpskih zločina, promičući tezu kako su »svi zapravo jednako krivi«, ne zaslužuje da ga se tretira drukčije nego je to učinio i Haaški sud.