Sudbina generala iz Domovinskog rata nije samo mučenička. Ratni generali pojavljivali su se ovih godina u mnogim sramotnim okolnostima koje ovih dana, kad je opozicija u očajničkoj potrazi za generalima-herojima, nanose velike probleme desničarskom političkom marketingu

Gdje su danas hrvatski ratni generali? Dvojicu se može vidjeti samo na promidžbenim plakatima Hrvatske stranke prava. Jedan od njih, Mirko Norac, trenutačno je na izdržavanju kazne zatvora zbog ubojstava srpskih civila u Gospiću, dok drugi, Ante Gotovina, upravo tu sudbinu nastoji izbjeći negdje daleko, od Hercegovine do Londona. Nekoliko ih se nalazi u dalekom Haagu: Ivan Čermak i Mladen Markač čekaju puštanje iz pritvora, društvo im pravi Milivoj Petković u grupi bosanskih Hrvata, dok Rahim Ademi u svom domu iščekuje početak suđenja za Medački džep. To su šestorica.

Još trojica ukazala su se ovih dana u povjerljivom materijalu Protuobavještajne agencije u vezi s trgovinom drogom, preciznije švercanjem 665 kilograma kokaina zaplijenjenog u Rijeci 1999. godine. Radi se o drugovima iz Legije stranaca, Anti Rosi i Milenku Filipoviću, praćenima Ivanom Andabakom i opet neizbježnim Antom Gotovinom, koji se ovih dana bave svojim poslovima ili uživaju u penzijama. Ili izbjegavaju uhićenje.

Nekoliko generala uživa u prisilnoj mirovini u koju ih je prije četiri godine poslao predsjednik Stjepan Mesić nakon što su stavili svoje potpise na čuveno pismo generala, neki uz veće ili manje uspjehe grade svoje političke karijere, pojedinci prisilno ruše bespravno sagrađene kuće, a ima i onih koji još obilaze sudove zbog raznih kaznenih djela - od vožnje u pijanom stanju do nasilništva. Jednome je čak nedavno oteto dijete u sklopu navodne akcije za prikupljanje pomoći odbjeglom generalu Gotovini, a najstariji od njih smrću je izbjegao haašku optužnicu.

Kad se malo bolje pogleda, izgleda da su svi potencijalni heroji na broju. Iako šef pravaša Anto Đapić - ustajući u zaštitu vojskovođa Domovinskog rata - ovih dana tvrdi kako su “svi ratni generali HV-a pod optužnicom Haaga ili u egzilu”, čini se da nije obuhvatio čitavu istinu. Njihova sudbina nije samo mučenička. Ratni generali pojavljivali su se ovih godina u mnogim sramotnim okolnostima koje ovih dana, kad je opozicija u očajničkoj potrazi za generalima-herojima, nanose velike probleme desničarskom političkom marketingu.

Pokušavajući po tko zna koji put podbosti umrtvljene nacionalističke strasti, pravaši posežu za prilično izlizanim ikonama. Budući da Franjo Tuđman i Gojko Šušak više ne uspijevaju zatitrati emocije prosječnog hrvatskoga građanina, valja ih omotati ratničkom patetikom. Stoga su HSP-ovci oblijepili Hrvatsku plakatima Mirka Norca i Ante Gotovine, vjerujući da je to još uvijek provjerena formula uspjeha. Nažalost, Norac je od hrvatskih sudova pravomoćno osuđen za zločin koji najmanje priliči jednom ratnom heroju - ubijanje civila.

Ante Gotovina, s druge strane, još uvijek uspijeva okupiti širok krug obožavatelja koji njegovu sliku čuvaju kao vjersku ikonu, zatvarajući oči pred optužbama koje se slijevaju sa svih strana: od Haaga zbog ratnih zločina u Oluji, preko domaćih i stranih medija koji mu izvlače davnu pljačku draguljarnice, do POA-e koja Gotovinu povezuje s generalskom klikom navodno umiješanom u trgovinu narkoticima. Da se i ne govori o pričama kako Hrvoje Petrač financira njegov bijeg, te sumnjama da je početkom devedesetih vodio uhodanu operaciju šverca droge preko vojarne u Šepurinama. Unatoč svemu tome, Gotovinina aureola u očima mnogih još nije oskvrnuta. I po svemu sudeći, nikada neće biti. Samo, valja se upitati o kolikom krugu ljudi se radi. Sužava li se taj krug sa svakom novom optužbom i koliko dugo štovatelji odbjeglog generala mogu odbijati povjerovati u nove optužbe?

Uostalom, zar su Norac i Gotovina jedini ratni generali koji mogu biti proglašeni herojima? Što je s ostalima? Zar neki vojskovođa mora biti osuđen ili optužen za ratni zločin da bi ga se proglasilo herojem?

Nažalost, čini se da politička selekcija među ratnim generalima koju je godinama sustavno provodila Tuđmanova vlast napokon daje rezultata. Ako apstrahiramo prežvakanu činjenicu da je Franjo Tuđman bio jedini (samo)proglašeni heroj Domovinskog rata, dolazimo do tužnog zaključka da su generali koji su ostavili najveće ratne pobjede gurnuti u zaborav, dok su oni koje je bivša vlast godinama promovirala i nagrađivala s vremenom u velikoj mjeri zaglavili pred domaćim i stranim sudovima, kompromitirani ratnim zločinima, kriminalom ili politikantstvom.

Zapravo, doista je teško iz naslijeđa Domovinskog rata iščeprkati nekog generala kojim bi se uopće moglo zatitrati patriotskim dušama. Premda se veličanjem Norca i Gotovine želi ostaviti dojam da bi optužba za ratni zločin mogla biti podoban kriterij, nitko ne nosi slike Ivana Čermaka, Mladena Markača ili Milivoja Petkovića. Prvi se tereti za ubijanje srpskih civila u selima oko Knina nakon Oluje, drugi je zapovijedao specijalcima koji su u to vrijeme sudjelovali u akciji čišćenja tih sela, dok je treći bio zapovjednik HVO-a u onoj liniji koja je odgovorna za Ahmiće, a zatim je dopustio da ga SIS Markice Rebića “preparira” za lažno svjedočenje protiv Tihomira Blaškića.

Herojima su svojedobno nazivani bivši legionari, na čelu s Antom Gotovinom. Ante Roso i Milenko Filipović družili su se s haaškim bjeguncem tijekom legionarskih dana u Calviju, u Hrvatsku su došli s naredničkim i kaplarskim činovima ili bez njih, pa su kao od šale promovirani u generale. Njih trojica, uz Ivana Andabaka, ovih su dana ponovno optužena za šverc drogom, dok njihov kompanjom Bruno Zorica zvani Zulu odavno robija zbog švercanja oružja. Rosu se povezivalo s raznim kriminalnim klanovima, u Hrvatskoj i BiH, ali sada se posvetio biznisu. Milenko Filipović umirovljen je nakon potpisivanja čuvenog generalskog pisma.

Puno generala i visokih časnika je u politici, poput admirala Davora Domazeta Loše ili Krešimira Ćosića. Ljubo Ćesić Rojs ruši svoj Mali Široki Brijeg, dok je Vladimir Zagorec spašavao svog otetog sina, nakon što ga se godinama sumnjičilo za malverzacije na čelu RH Alana. Sve u svemu, kad se malo bolje pogleda, pravašima doista ne manjkaju heroji. Barem oni po njihovim mjerilima.

Sve to ne treba ni čuditi. Tijekom sustavne politizacije Domovinskog rata i njegovih sudionika, Tuđmanova vlast generale je podijelila na one koji su došli iz JNA i na neobrazovane dragovoljce pomiješane sa stranim plaćenicima. Prvi su prvom prilikom zanemareni i bačeni u zaborav, dok su drugi služili širokim političkim ciljevima. Njima su tajne službe smišljenim akcijama podizale ugled u medijima, pripisivani su im tuđi uspjesi, a grijesi, pa i oni najteži, jednostavno prešućivani. Tko se uopće sjeća da je Mirko Norac 1999. godine za upravljačem svog BMW-a izazvao tešku prometnu nesreću?

Slučaj je zataškala policija. Tko se sjeća da je protiv Vladimira Zagorca i Matka Kakarigija vođena istraga zbog toga što su novcem MORH-a nelegalno financirali gradnju vikendice HSS-ova prebjega Antuna Šporera? I to je prošlo bez posljedica.

Zapravo, ne treba se čuditi što su pravaši oblijepili Hrvatsku upravo plakatima Norca i Gotovine. U zemlji u kojoj se osuđeni ratni zločinac Tihomir Blaškić po izlasku iz zatvora dočekuje kao heroj, normalno je da jedan osuđenik i jedan optuženik za ratni zločin služe kao ikone. Javljaju se tek rijetki glasovi koji upozoravaju da bi ta činjenica mogla nanijeti mnogo štete Hrvatskoj. Ali ne zbog toga što se nekažnjeno veličaju zločinci i njihovi zločini, što se krše sve civilizacijske norme i ignorantski okreću glave u strahu od zamjeranja desnici, već zato što bi to moglo izazvati bijes Haaškog suda.

Tvrdi se da bi Haag najesen mogao zbog desničarskih prosvjeda zauzeti oštriji stav prema Vladi, što bi pak trebalo uplašiti i zabrinuti hrvatsku javnost. Kao da nošenje slike ratnih zločinaca nije dovoljno jezovito.

Poruke koje ovih dana plasira navodno reformirani HSP, u želji da s desničarskih pozicija udari na Ivu Sanadera i HDZ, ne trebaju zabrinjavati stranu javnost, koliko trebaju zabrinuti onu domaću. Haag će obaviti svoje i za nekoliko godina nestati, ostavljajući nas same sa svojim zločinima, s generalima na tjeralicama i po zatvorima.