Novi list: 26. 08. 2004.

ODASLANI SKANDALOZNI ZAHTJEVI POREZNE UPRAVE – TRAŽI SE POPIS OSOBA KOJE SU KUPILE AUTO SKUPLJI OD 150.000 KUNA

Poreznici traže da dileri prokažu kupce skupih automobila

Autokuće šokirane, jer slanje takvih podataka znači otkrivanje poslovne tajne. Potez Porezne uprave je apsurdan i stoga što se najluksuzniji automobili u pravilu kupuju na leasing baš radi prikrivanja izvora novca, upozoravaju leasing kuće

Piše: Aneli DRAGOJEVIĆ

Porezna uprava je autokućama u Hrvatskoj počela slati zahtjeve u kojima od njih traži da joj dostave popise s imenima i prezimenima osoba koje su kupile automobil skuplji od 150 tisuća kuna!

Tu nam je informaciju jučer potvrdilo više autodilera, koji su dotičnim potezom Porezne uprave nemalo začuđeni i zatečeni. Naime, vele oni, bez obzira na to što je riječ o zahtjevu državnog organa, odavanje imena kupaca zajedno s njihovim privatnim podacima za njih je, najblaže rečeno, vrlo delikatno. Što se pak tiče Porezne uprave, takva njezina akcija mogla bi rezultirati time da će ona uskoro posjedovati opsežne baze podataka, odnosno liste bogatijih građana – kupaca tzv. luksuznih automobila.

– Budući da su autokuće privatne tvrtke, poslušati Poreznu upravu značilo bi odati vlastitu poslovnu tajnu, a s druge strane, otkud nam pravo da zadiremo u privatnost naših mušterija i na taj način baratamo njihovim privatnim podacima, pitaju se domaći autodileri, dodajući da bi odavanje podataka kupaca pod znak pitanja stavilo ugled i imidž autokuće, što bi kupci zasigurno sankcionirali.

Ispitivanje porijekla novca

Kažu i da je to prvi ovakav zahtjev Porezne uprave, a kako je stigao bez posebnog obrazloženja, pretpostavlja se da poreznici žele ispitati porijeklo novca pri kupnjama skupljih automobila.

No, dodaju dileri, tim više čudi što postoje puno elegantniji načini da se provjeri tko je kupio skupi automobil. Primjerice, to se može ispitati preko MUP-a prilikom prve registracije automobila i tehničkog pregleda, za što je potrebno imati policu osiguranja i fakturu računa od tvrtke kod koje je automobil kupljen. S druge strane, ne može li Porezna uprava temeljem iznosa poreza na auto utvrditi i osnovicu cijene automobila?

Kako saznajemo, zbog svega navedenog većina će se autokuća, prije no udovolji zahtjevu Porezne uprave, prvo konzultirati sa svojim odvjetnicima, kako bi utvrdili kakva je uopće zakonska podloga na kojoj poreznici temelje svoj zahtjev.

Porezna uprava: Zahtjev utemeljen na zakonu

U Poreznoj upravi su nam vrlo šturo i nevoljko potvrdili kako se ti zahtjevi šalju, s opaskom da »od toga ne bi trebalo praviti veću temu«. Rečeno nam je samo kako je riječ o »prikupljanju uobičajenih podataka u sklopu redovnih i tekućih poslova«. Što se tiče zakona na kojem temelje svoj zahtjev, u Poreznoj upravi kažu kako te podatke imaju pravo tražiti temeljem Općeg poreznog zakona.

Pitanje je kako će na ovaj način Porezna uprava ući u trag kupcima, i porijeklu novca, automobila kupljenih na leasing. Naime, kod leasinga vlasnik automobila ostaje leasing kuća, dok osoba koja ga plaća auto samo koristi. Fizičke osobe najčešće vozilo uzimaju na tzv. operativni leasing kod kojeg nije predviđeno da se auto otkupi i postane trajno vlasništvo korisnika. To se u praksi ipak događa jer se po isteku leasinga takav automobil isplati otkupiti. Da apsurd bude veći, u leasing kućama pojašnjavaju kako se na leasing uzimaju upravo oni najskuplji i najluksuzniji automobili. Trend je naime takav da najbogatiji građani automobile kupuju na leasing upravo da bi izbjegli da im se ime povlači po raznim listama, ministarstvima i poreznim karticama. Neki od njih vjerojatno nastoje izbjeći da ih se pita otkud im novac za kupnju enormno skupog automobila.