Ivo Sanader bez sumnje zna što hoće i k tome grabi odlučnošću koja imponira, toliko više jer se radi o karakteristici koja nije imanentna domaćim političkim elitama, tradicionalno zarobljenim oportunizmom. S obzirom na stanje duha u HDZ-u, ali i biračkom tijelu en gro, njegova smjernost u ispravljanju "krivih Drina" kojima je godinama i sam na valu prizemnog populizma širio korito, može ga skupo stajati, ali dugoročno mogao bi od nje još više profitirati. Sanaderovo prosijavanje žita od kukolja, nastavi li se dosadašnjom dinamikom, može desetkovati HDZ i pokazati koliko je stranački (u)rod bio faličan, no u perspektivi i osigurati stranci željeni status konzervativne stranke desnog centra. Postoji opasnost da u tom procesu filtriranja stranačkog mulja HDZ-ov prvak ostane bez sljedbe, okružen lakejima čija apologija izvire iz stabilnosti i profitabilnosti njihove vlastite pozicije.

Kada bi premijer ekonomiju države te bitku protiv korupcije i kriminala vodio makar približno uspješno kao što rješava političke hipoteke "tuđmanizma" i Endehazije, uza sve otpore razočaranih HDZ-ovaca na duži bi rok osigurao potporu birača kao stanar Banskih dvora, a to je najbolji način da spriječi eroziju stranke i oslobodi se taloga koji godinama kontaminira hrvatski politički prostor i kompromitira HDZ. To, međutim, ne može postići oslanjajući se na himbene ministarske akvizicije čiji je imidž izgrađen na destrukciji, produciranju skandala i nemuštom rehabilitiranju ustaških doglavnika poput Mile Budaka (Andrija Hebrang). Ne ide to s nekompetentnim "krivim ljudima na pravim mjestima" koji su potpuno inferiorni u resorima što su ih preuzeli: nekakvim Vukelićima u gospodarstvu, Mlinarićima u policiji, Rončevićima u obrani ... Državne su financije prezahtjevan zalogaj za Šukera, resor mora, prometa i veza, turizma i razvitka preobiman za kontroverznog Kalmetu, rodonačelnika HDZ-ova "pokreta fotootpora" haaškom "preimenovanju" naših heroja u zločince. Skrb za obitelj, branitelje i međugeneracijsku solidarnost potpredsjednica Vlade Jadranka Kosor pretvorila je u štand političkog kiča na kojemu se multipliciraju državni troškovi, a problemi ne rješavaju. Ministar kulture Biškupić notorno "Hrvatsko slovo" navodno podupire novcem poreznih obveznika, držeći da je to doprinos promociji autentične hrvatske kulture. Ministrica pravosuđa, Škare-Ožbolt, iz obiteljske lisnice podmiruje kazne novinarima i dezavuira sudske presude (računajući na simpatije javnosti i medija, a zanemarujući zakon ma koliko loš bio), ne uplaćuje boravišne pristojbe dok ljetuje na moru infantilno priznajući da nije znala za tu obvezu(!?). Čovjek bi se gotovo sažalio nad ambicioznim Sanaderom "osuđenim" na logistiku takvog "dream-teama"...

Ergo, zaludu lider HDZ-a mete ili najavljuje pospremanje stranačkog dvorišta od propašalićevskog atavističkog "sitniša" Imotskog, Šibenika, Koprivnice, Zadra, Sinja, Brača, Lovinca ili Župe dubrovačke, dok u Vladi drži reprezentante istog svjetonazora i političkog habitusa, ma koliko ih javnost negativno u svim anketama valorizirala. Nije li Hebrang izjavom da osobno znade koliko je toga dobrog Budak učinio de facto dao za pravo inicijatorima spomeničke glorifikacije ustaškog suautora rasnih zakona? Jesu li zadarski lokalni stranački šefovi odgovorniji od ministra Kalmete za diplomatski skandal u Gradskoj vijećnici gdje je britanski veleposlanik ugošćen pod slikom haaškog bjegunca Gotovine, pa i ako mu je izvorno tu počast iskazao upravo Sanaderov ministar "za sve i sva"? Gdje su oni što su paradirali svojedobno sa sloganom "Svi smo mi Mirko Norac", proglašavajući ga domovinskim junakom i doživotnim alkarskim vojvodom neupitna viteštva, sada kada državu zasipaju odštetni zahtjevi obitelji žrtava gospićkog ratnog masakra? Navodno je već 25 tužbenih zahtjeva podneseno, a tomu još ni blizu nije kraj, kao što ni taj krvavi račun što ga plaćaju porezni obveznici neće stati na zasad potraživanih 15 milijuna kuna. Norcu je presuda pravomoćna, dosuđeno mu je 12 godina zatvora za zločine počinjene u Gospiću ratne 1991.g., ali njegovim štovateljima ni hrvatsko sudište (nekmoli haaško!¨) nije relevantno kad su u pitanju mitski narodni "heroji a ne zločinci". Kao što ni poklonicima Budakova lika i (političko -književnog) djela Sanaderov apel iseljeništvu neće tako lako ugasiti žeđ za rehabilitacijom NHD i njezinih "velikana" koja je godinama otvoreno poticana. Ali ih s vremenom može ipak "prizemljiti" ustraje li na afirmaciji antifašizma kao pozitivne civilizacijske baštine ove države, naspram kvislinške NDH koju nosi kao sramnu hipoteku. Ako Sanader doista zna što hoće, znat će i kako se nositi s recidivima iz Tuđmanova doba koje baštini.