Ovih dana Ministarstvo gospodarstva pokušat će s ruskom tvrtkom Mečelj sklopiti dogovor koji bi omogućio njihov što brzi izlazak iz sisačke Željezare. Izlazak ruskog partnera uvjet je za pronalazak novog ulagača u Željezaru. Prvi kontakti s tvrtkama iz branše su obavljeni. No, kao ni prije nešto više od godinu i pol dana nitko ne želi Željezaru kupiti pod uvjetima pod kojima ju je kupio Mečelj. Uostalom, niti ta tvrtka unatoč silnoj želji da uđe u crnometalurške poslove u Hrvatskoj, nije dugo izdržala.

U međuvremenu, Mečelj je u Rumunskoj kupio željezaru. Ta poslovna transakcija donekle može razjasniti povlačenje iz poslovanja u Sisku s obzirom da je riječ o poduzeću koje se bavi sličnom proizvodnjom, ali su troškovi poslovanja i radne snage u Rumunjskoj daleko niži. Uz to, rumunjsko približavanje Europskoj uniji odmaknulo je za nekoliko koraka ispred hrvatskog. Već su to dovoljni razlozi za povlačenje iz posla koji stvara gubitke.

No, Rusi su u trenutku kupnje Željezare znali da će poslovati s gubitkom dobrih pet godina. A to je upravo period u kojem prema kupoprodajnom ugovoru ne bi mogli raspolagati nekretninama Željezare niti otpuštati radnike. Međutim, ulagač je nakon nešto više od godinu dana objavio da pod takvim uvjetima ne može poslovati što je nametnulo neke nove moguće motive njihova ulaska na tržište Hrvatske.

Riječ je o nekretninama Željezare, odnosno zemljištu na kojem se ona prostire. To područje u industrijskoj zoni Siska zasigurno je daleko vrjednije od same tvrtke sa zastarjelom tehnologijom. Knjigovodstvena vrijednost Željezare, naime, procjenjuje se na oko 500 milijuna kuna, a zemljište na kojem se prostire na 30 milijuna kuna. Rušenje nepotrebnih postrojenja vlasnika Željezare koštalo bi oko tri do četiri milijuna kuna. Vlasnik Željezare tako bi u krugu nekadašnjeg metalurškog diva mogao zadržati djelić potencijalno profitabilne proizvodnje, a istovremeno i zaraditi iznajmljivanjem ili prodajom poslovnog zemljišta. I to je moguće jedan od motiva zbog kojeg je Mečelj najprije zatražio skidanje petogodišnjih zabrana koje se odnose na broj radnika i raspolaganje nekretninama. Kako mu ta ideja nije prošla, pokrenuo je likvidaciju.

Država s ruskim investitorom najprije treba raščistiti zbog čega on ne pokreće stečaj, već kreće u likvidaciju koja će ga skuplje stajati. Čist obraz, mogao bi biti jedan od razloga zbog kojeg Mečelj nije posegnuo za stečajem. Jesu li, pak, u pitanju neki dublji razlozi mogao bi otkriti razgovor resornog ministarstva s predstavnicima Mečelja koji će se odigrati ovih dana. Ako je riječ o jednostavnom poslovnom promašaju, investitoru će odgovarati što brzi izlazak, a ako oni imaju nekih »skrivenih namjera« zasigurno će od domaćih institucija tražiti nove ustupke.