Novi list: 02. 09. 2004.

Hrvatska do Silvestrova vraća ino-dug od 1,5 milijarda

U idućih 120 dana za otplatu dospijeva dosad najveći četveromjesečni obrok vanjskoga duga, a u iduće dvije godine obročina od ukupno osam milijarda dolara (ili u protuvrijednosti od dva puta po 15 posto godišnjeg bruto-proizvoda)!

Piše: Ivo Jakovljević

Već preopasnom bujanju hrvatskoga vanjskog duga ni ne nazire se kraj: nakon što je u razdoblju od početka 2000. do kraja 2003. povećan s deset na 23,5 milijarda dolara, prema zadnjim je podacima HNB-a, do početka kolovoza dogurao do novog rekordnoga praga od oko 26 milijarda dolara. Tako je Hrvatska postala jednom od trenutačno najzaduženijih zemalja u Evropi, ali – što je posebno rizično – i jednom od dugoročno najzaduženijih.

U tom alarmantnom okviru u idućih 120 dana za otplatu dospijeva dosad najveći četveromjesečni obrok vanjskoga duga, u iznosu od 1,5 milijarda dolara, a u iduće dvije godine obročina od ukupno osam milijarda dolara (ili u protuvrijednosti od dva puta po 15 posto godišnjeg bruto-proizvoda)!

Saldo za paniku

Tijekom cijele 2004. Hrvatska je dužna vratiti 2,5 milijarda dolara dospjelih glavnica s kamatama, a dogodine 3,9 milijarda, te 2006. još 4,1 milijardu dolara. Budući da za tolike iznose Vlada nije u mogućnosti smanjiti domaću potrošnju, to znači da će se previsoki vanjski dug refinanciranjem ili novim pozajmicama za otplatu dospjelih rata prebacivati u budućnost najmanje još šest-sedam godina.

Jedino zdravo rješenje za smanjivanje tog dužničkoga bremena je u visokom rastu bruto-proizvoda, po stopama višima od pet posto godišnje. No, kako stoje stvari, sve je izvjesnije novo usporavanje, na stope niže od tri posto ili čak i nova recesija.

Doista uznemirujućem gomilanju inozemnog duga najplastičniji je svjedok podatak da je ukupan vanjski dug dva i pol puta veći od godišnjih prihoda od izvoza robe i usluga, ali i podjednako dramatičan podatak da je dostigao protuvrijednost od oko 85 posto godišnjeg bruto-proizvoda.

Na enormno povećavanje inozemne zaduženosti gotovo podjednako su utjecala sva tri ključna financijska sektora: i država (zadužujući se radi podmirivanja visokih socijalnih izdataka, te radi financiranja državnih ulaganja u infrastrukturu i poslijeratnu obnovu), i banke koje su u većinskom stranom vlasništvu (radi ostvarivanja svoje dobiti u Hrvatskoj, gdje su kamatne stope više nego na matičnim, zapadnim adresama tih banaka), i poduzeća, osobito neto-uvoznici i kompanije u većinskom stranom vlasništvu, pa naposljetku i građani (zadužujući se kod banaka, najviše radi nabavke automobila, stanova, plovila i poslovne opreme).

Pojedinačno je država i dalje najveći dužnik, jer na nju otpada iznos od 9,3 milijarde dolara, ali je sustižu banke, koje svojim inozemnim kreditorima duguju vrijednost od 8,1 milijardu dolara.

Sanaderovo nasljedstvo

Unatoč stalno bujajućem vanjskom dugu, stvar još »drži vodu«, jer se ti dugovi imaju odakle vraćati: državi u tome pomaže i novi stand-by sporazum s Međunarodnim monetarnim fondom kao najjači osigurač i čuvar kreditnog rejtinga zemlje, ali i prihodi od privatizacije državne imovine i osobito visoke devizne rezerve središnje banke, koje su u zadnjih pet godina gotovo utrostručene i sada iznose oko osam milijarda dolara, pokrivajući gotovo polugodišnju vrijednost uvoza robe i usluga.

Poslovne banke svoje osigurače također nalaze u njihovim rastućim deviznim rezervama, koje su povećane sa vrijednosti od 1,3 milijarde na kraju 1999. na gotovo 4,8 milijarda početkom kolovoza 2004., kao i u raznim oblicima osiguranja kredita i hipoteka.

Najrizičnije dužničke skupine su domaće kompanije, ako nemaju odgovarajuću inovativnost i tržišnu sigurnost, kao i građani, koji u pokušajima naglog podizanja svojeg životnog standarda i potrošačkog zanosa zanemare vlastite proizvodne i konkurentske mogućnosti.

Budući da se u ekonomskoj i monetarnoj politici, što potiču uvoz i privatizaciju, a sputavaju izvoz i okrupnjavanje domaće ponude, ništa bitnog nije promijenilo ni unazad pola godine, možemo unaprijed procijeniti da će vladi koja će naslijediti Sanaderovu biti još teže nego Sanaderovoj, kada je nastavljala gdje je Račanov tim bio stao.