Slobodna Dalmacija: 02. 09. 2004.

Izvarana dijaspora

Saša LJUBIČIĆ

Taj naš svijet vanka, a što su oni izvarani od kojekakvih jebivjetara odavde, pa to je cir-kus! Dolaze im bivši partijski sekretari, ma što sekretari, nekad najgori mogući boljševici, a danas tobože veliki domoljubi, i samo im muzu, i muzu lovušu.

A, ovi piju, kako i neće, daleko su od Hrvatske, od svojih, svaka patetična riječ budi nostalgiju, uspomene, pada na plodno tlo, i tko u tom trenutku razmišlja je li im emisar iz domovine došao s nečasnim namjerama?

Prvo su im, dakle, pobrali para i para za donacije, a dio toga novca završio je ovdje u vilama bogataša kakve oni na Zapadu ni u snu vidjeli nisu, i na bankovnim računima koje u Americi i Njemačkoj tako ne bi napunilo ni pet uspješnih generacija u obiteljskom biznisu. Onda je, poslije rata, nastupila druga, sofisticiranija faza.

Krenulo je zobanje na malo. Te knjiga ova - ona, te tribine kontra Mesića (u novije vrijeme i Sanadera), Račana, a samo da napune džepić i bris kući. I sve to što se govori manje-više se temelji na lažima i falsifikatima, podmetanjima najgore vrste. I nitko da drugove priupita:

"A, je li, oprostite gospon, što ste vi radili u prošlom sistemu? Niste li Vi tu samo radi naših, da prostite, dolara, eura?"

Tragikomično je to, neviđeni banditizam.