U pismu Miroslavu Kutli Anto Nobilo na gusto pisanoj kartici i pol objašnjava svom branjeniku zašto je dobio šest i pol godina zatvora/ »Vjesnik« je Nobilovo pismo Kutli imao u rukama nekoliko tjedana prije njegova iznošenja u javnost. Interpretirani sadržaj u novinama ne odgovara sadržaju pisma. Ali, »krivnja« se za tijek i ishod postupka, to se mora reći, ipak prebacuje na pravosudna i državna tijela

ZAGREB – »Bilješka koju sam uputio svojem branjeniku nakon što je sutkinja Koraljka Bumči usmeno priopćila presudu u predmetu Miroslava Kutle i drugih, privatan je dokument između osuđenika i njegova odvjetnika. Javno navođenje detalja iz te bilješke je falsifikat, a moram reći da sam i zabrinut zbog činjenice da se uopće zna da sam takvo pismo uputio svom branjeniku«, rekao je Vjesniku u četvrtak Anto Nobilo, odvjetnik Miroslava Kutle u tom slučaju.

»Zabrinjava me i to što su navodi o sadržaju te bilješke potpuno netočni. Prvo, ni na jednom mjestu u bilješci ne spominjem Ivicu Crnića, predsjednika Vrhovnog suda. Ni inicijalom prema sudu, ni na koji drugi način. Drugo, ministricu pravosuđa spominjem samo u kontekstu osobe koja je, naravno, zainteresirana za okončanje spora, ali ne i kao osobu koja pritišće na sutkinju Bumči. Naravno da sam u toj bilješci zamjerio predsjedniku Općinskog suda u Zagrebu Zdravku Majeroviću što je za složeni predmet Kutle odredio nadležnost sutkinje početnice«, dodaje Nobilo.

Bilješka, a zapravo privatno pismo Kutli, koju je Vjesnik imao još prije nekoliko tjedana, ne spominje i razloge zbog kojih je Nobilo tražio izuzeće sutkinje Ksenije Gržin koja je bila prva određena da vodi proces. Zahtjev je nakon Nobilove žalbe uvažio Županijski sud u Zagrebu.

U pismu Kutli Nobilo na gusto pisanoj kartici i pol teksta objašnjava svom branjeniku zašto je dobio šest i pol godina zatvora. Odmah po objavljivanju presude Nobilo je sastavio analizu točaka optužnice (iz transkripta presude izrečene usmeno). Ta analiza kaže da je Kutle potaknuo drugoga da kao odgovorna osoba, radi pribavljanja protupravne koristi za drugu pravnu osobu, sastavljanjem isprava neistinitog sadržaja i prikrivanjem činjenica neistinito prikaže uspjeh poslovanja. A to je bitno različito od odredbi članka 292. Kaznenog zakona temeljem kojeg je Kutle oglašen krivim. Taj pravni detalj, međutim, ne umanjuje dojam o Nobilovoj bilješci upućenoj Kutli.

On, istina, ne spominje Ivicu Crnića, ali navodi imena predsjednika Općinskog suda u Zagrebu Majerovića i ministrice pravosuđa Vesne Škare-Ožbolt kao osoba koje su »pokazale interes« za konačnu presudu. Također, ispada da se odvjetnik na neki način ispričava klijentu zato što je došlo do osude, kao da je Nobilo obećao Kutli oslobađajuću presudu.

Osim toga, ton bilješke je, istina, privatan, i tu ima mnogo navoda koje je neumjesno citirati jer se tiču isključivo pisca i primatelja pisma. Međutim, pismo sadrži i pravnu dimenziju jer Anto Nobilo najavljuje sadržaj žalbe koju će poslati Županijskom sudu. S obzirom na to da je pismeni otpravak presude Kutli stigao prije dva tjedna, a odvjetniku Nobilu tek u srijedu, 1. rujna, Vjesnik je Nobila zatekao u pisanju žalbe na presudu.

Vjesnik je Nobilovo pismo Kutli imao u rukama nekoliko tjedana prije njegova iznošenja u javnost. Interpretirani sadržaj u tim novinama ne odgovara sadržaju pisma. Ali, »krivnja« se za tijek i ishod postupka, to se mora reći, ipak prebacuje na pravosudna i državna tijela. Ta kritika ne izgleda u Nobilovu pismu Kutli tako drastično, ali ipak je napisana. I u onom dijelu koji se odnosi na predsjednika Općinskog suda u Zagrebu i u onom koji se odnosi na ministricu pravosuđa. S obzirom na to da je pismo »provaljeno«, makar i s krivim navodima, treba čekati reakcije ministrice pravosuđa (u četvrtak popodne se tek vratila iz SAD-a) i Ivice Crnića, a onda i suca Majerovića.

Kako je pismo procurilo u javnost, stvar je osobne istrage odvjetnika Nobila.