Kao što je poznato, Haški tribunal još je 30. srpnja ove godine donio odluku prema kojoj su Jadranko Prlić, Bruno Stojić, Slobodan Praljak, Milivoj Petković, Valentin Ćorić i Berislav Pušić trebali biti privremeno pušteni iz pritvora. Kratko nakon što je donesena, Tužiteljstvo Haškog suda tražilo je da se odluka zamrzne, i sud je uvažio tužiteljski zahtjev. Razlog za odugovlačenje s puštanjem iz pritvora Tužiteljstvo je našlo u euforiji koja je zahvatila Hrvatsku i Hercegovinu poslije pravomoćne presude Tihomiru Blaškiću. Odmrzavanje te odluke može se očekivati uskoro.

Prema našim izvorima, osnovni razlog zbog kojeg Haag razmatra mogućnost prepuštanja tog slučaja Bosni i Hercegovini nalazi se u činjenici da se radi o procesu koji bi mogao trajati značajno dugo, dovoljno da premaši gabarite naznačene u izlaznoj strategiji Haškog tribunala prema kojoj taj sud sva prvostupanjska suđenja treba završiti do 2008. godine, a drugostupanjska do 2010. godine.

Tihomir Blaškić je, primjerice, u pritvoru u Scheveningenu punih osam godina čekao pravomoćno okončanje svog slučaja. U slučaju bosanskih Hrvata, pak, radi se o šestorici optuženih i već ta činjenica znači da se može očekivati dugotrajan sudski proces. Osim toga, među šestoricom optuženika najmanje jedan ima zdravstvenih problema. Zdravstveno stanje Berislava Pušića već je otežalo i tijek prve statusne konferencije, na kojoj je Pušić određeno vrijeme morao stajati na nogama, jer mu je, zbog problema s kičmom, neugodno i sjediti i stajati.

U Bosni i Hercegovini, naravno, suđenje šestorici bosanskih Hrvata ne bi moralo biti završeno unutar rokova izlazne strategije rada Haškog tribunala. K tome, unutar sudbene vlasti BiH formirano je i posebno odjeljenje za procesuiranje ratnih zločina. Specijalni sud za ratne zločine u BiH još nije u punoj funkciji, a osnovan je upravo pod patronatom Haškog suda, te se očekuje da će profunkcionirati do kraja ove godine.

Kako tvrde upućeni, prepuštanje tog slučaja nacionalnom pravosuđu želio bi i sam Haški tribunal, ali ne i Tužiteljstvo Haškog suda, koje vodi Carla Del Ponte. Razlozi zbog kojih Haško tužiteljstvo nije sklono takvoj ideji nalaze se u činjenici da su šestorica bosanskih Hrvata najviši živi dužnosnici bivše HZ Herceg-bosne. Haško tužiteljstvo, naime, od prihvaćanja izlazne strategije rada Haškog tribunala može optuživati isključivo najviše vojne i civilne dužnosnike strana zaraćenih na području bivše Jugoslavije, pa postoji bojazan da bi uslijedili slični zahtjevi i za ostale haške optuženike drugih nacionalnosti.

Unatoč tome, izvori našeg lista uvjeravaju kako je prepuštanje slučaja šestorice bosanskih Hrvata pravosuđu u BiH itekako moguće. Naime, glavnom krivcu za rat Slobodanu Miloševiću ionako se već sudi za zločine u Haagu, a Haag nije odustao ni od namjere hvatanja Radovana Karadžića, Ratka Mladića i Ante Gotovine. Osim kao bjegunce, Haag tu trojicu u istu kategoriju svrstava i po dužnostima koje su obnašali u vrijeme kad su počinjeni zločini za koje su optuženi.

Podsjetimo, šestoricu Hrvata iz BiH tereti se za zločine protiv čovječnosti, teške povrede Ženevskih konvencija i kršenje ratnog prava i običaja, počinjene progonom više desetaka tisuća Bošnjaka i drugih nehrvata. U optužnici, gdje se navodi i rušenje Staroga mosta, stavlja im se na teret i da su od studenoga 1991. do travnja 1994. bili sudionici »udruženog zločinačkog pothvata političkog i vojnog podjarmljivanja, trajnog uklanjanja i etničkog čišćenja bosanskih Muslimana i drugih nehrvata s onih dijelova teritorija BiH za koje se tvrdilo da pripadaju Hrvatskoj zajednici (kasnije Republici) Herceg-Bosni (HR HB)«, kako bi ta područja kao dio »Velike Hrvatske« postala dijelom RH ili s njom blisko povezana.