Pobjeda SDP-a u Požegi dobar je uvod u širu pobjedu na lokalnim izborima — ustvrdio je predsjednik SDP-a Ivica Račan komentirajući rezultate prvog odmjeravanja snaga nakon parlamentarnih izbora prošle godine. HDZ je za jedan posto ostvario bolji rezultat nego prije, a broj vijećnika je s pet povećan na sedam, hladan kao špricer bio je Vladimir Šeks u svojem osvrtu na ishod izbora na kojima je SDP osvojio 44,8, a HDZ 29,2 posto glasova. Naizgled, raspletom u Požegi nitko nije iznenađen. U SDP-u tvrde da su očekivali pobjedu, u HDZ-u navode da su očekivali poraz.

Istina je, naravno, drukčija: niti su socijaldemokrati očekivali toliku pobjedu, niti su HDZ-ovci olako i bez borbe predali županijsko središte u oporbene ruke. To prije što geneza požeškog poučka seže još u svibanj 2001. godine, kada je HDZ, s HKDU-om, jednim stranačkim prebjegom iz HSS-a i dvojicom vijećnika koji su se razišli s nositeljem Nezavisne liste Vladom Zecom, formirao vlast ostavivši tadašnju koaliciju SDP-HSLS kratkih rukava. U manje od godinu dana odmetnuti HSS-ovac vratio se u stranačko jato, a njegov put slijedili su i "nezavisnjaci", pa je gradske ključeve u idućih godinu i pol dana preuzeo SDP, tj. gradonačelnik Zdravko Ronko.

Istodobno je i HDZ imao svoje planove. Iskoristivši koalicijske razmirice i odlazak jednog HNS-ova i jednog nezavisnog vijećnika, u veljači ove godine na čelo Gradskog vijeća došao je HDZ-ovac, inače šef Ureda za obranu grada.

Onda je krenula igra: kako on sazove sjednicu Gradskog vijeća, tako njega ministar obrane Berislav Rončević pozove u Zagreb na sastanak. I tako nekoliko puta — prisjeća se tajnik SDP-a Igor Dragovan, koji tvrdi da je HDZ, kojemu je za formiranje vlasti nedostajao jedan vijećnik, ovu taktiku nastavio u iduća tri mjeseca. Čim je istekao zakonski rok za formiranje gradske vlade, Vlada je raspisala prijevremene izbore za 5. rujna.

Samo dan prije u gradu su završavale Zlatne žice Slavonije, na kojima se, na dan izborne šutnje, okupio vrh HDZ-a. Za razliku od njih, nijedan bivši SDP-ov ministar, pa ni bivši premijer, nije sudjelovao u kampanji. To je, cinično ovih dana tvrde i sami socijaldemokrati, bio i razlog njihove izborne pobjede. Zanimljivo je, međutim, kako su ispod praga ostale sve ostale stranke, potencijalni SDP-ovi (HSS s 3,99 i HNS/LS s 1,46 posto), ali i HDZ-ovi partneri (HSLS 4,3, HSU 4,8, HSP 4,2, DC 4,36). I sama Vesna Pusić nije potvrdila, ali ni demantirala, Šeksove optužbe da je HNS pozvao svoje birače da podrže SDP. Suočeni s neposlušnom lokalnom organizacijom, HNS građane, kako je kazala, "nije ni nagovarao, ali ni odgovarao" da glasuju za SDP. Bipolarnost je tako u požeškom slučaju više posljedica razočaranja birača interesnim transferima vlastitih glasova iz jednoga u drugi stranački tabor, a manje nekim svjesnim opredjeljenjem za sužavanjem vlastita izbora samo na dvije stranke.

Slična je sudbina koju godinu kasnije zadesila i zagrebačku organizaciju socijal-liberala, koja je svoju sudbinu zacementirala suradnjom s HDZ-ovim gubernatorom metropole Zlatkom Canjugom, nakon koje nikada više nije dobila ni jednog vijećnika. Ni HSS nije bio imun na prebjege. U Makarskoj Tomčićevu okružnicu o suradnji sa SDP-om nakon lokalnih izbora 2001. nije poštovao dio lokalne organizacije. Pat-pozicija dovela je do novih izbora. HSS nije prešao prag, a Makarska, poznata izborna utvrda socijaldemokrata, prešla je u ruke DC-a i HDZ-a. Nedavne prijevremene izbore u Šibeniku isprovocirao je lokalni HNS izlaskom iz koalicije sa SDP-om. Birači su promptno kaznili takvo ponašanje: HDZ je osvojio apsolutnu vlast, a narodnjaci su ostali debelo ispod izbornog praga.