U cijenjenom Novom listu tiskan je članak pod naslovom »Sinj nije Slunj« u kojemu je Anto Đapić naveo drske laži kako predsjednik HSP 1861. Dobroslav Paraga snosi odgovornost za ploču podignutu u spomen ustašama u Sinju, iako je Đapić bio taj koji je Hrvatsku stranku prava ocrnio u domaćoj i svjetskoj javnosti kao neoustašku stranku.

Nakon što je punih 13 godina provocirao pravaše i sve ostale slobodoljubive građane Hrvatske dizanjem desne ruke uvis na Hitlerov pozdrav »Sieg Heil«, sada taj provokator Tuđmanovog režima bezobrazno kaže novinaru neka pita Dobroslava Paragu da li je bio na otkrivanju sinjske spomen-ploče, a što se njega tiče da se nju može ukloniti. I sve to, ne od političara jer Đapić to nije, nego od doušnika koji se rodio u epruveti Kontraobavještajne službe JNA i, nažalost, odrastao u pelenama obavještajne službe Hrvatske vojske, SIS-a, kako bi i dan-danas obmanjivao javnost i blatio onu političku stranku, s kojom je demokrat i hrvatski Havel Dobroslav Paraga odveo Republiku Hrvatsku iz Jugoslavije, da nam zemlja ne ostane u svijetu zadnja rupa na sviralu, s obzirom da 1991. nije postojala niti jedna afrička zemlja koja iz ovisnog kolonijalizma nije proglasila nezavisnost. Da je bilo po Franji Tuđmanu, danas bi još uvijek bila Jugoslavija, i Hrvatska u njoj.

Kada režim u Zagrebu nije mogao utjecati na izbor predsjednika HSP, kao što je utjecao 1993. godine, onda je pravaško članstvo demokratskom voljom izabralo Dobroslava Paragu za predsjednika Hrvatske stranke prava. Nakon inauguracijskog govora na 1. saboru HSP je predsjednik Paraga za tisak na temu ustaštva rekao sljedeće:

»Osnivanjem NDH ostvarene su vjekovne težnje hrvatskog naroda /za samostalnom državom/, no, mi nismo branitelji njihovih postupaka /postupaka Pavelićevog režima/ i nametnutog nedemokratskog karaktera vlasti. (...) Ustaškog pokreta više nema i nije niti potreban, jer ćemo se mi za nezavisnu hrvatsku državu izboriti demokratskim sredstvima. Uz to, mi smo prvi koji će se boriti da se onemogući bilo kakav nedemokratski postupak prema drugim nacionalnim skupinama u Hrvatskoj (...)« (Večernji list, 25.2.1991. godine, »Nismo za ustašku državu«).

U isto vrijeme, dok je Paraga osuđivao Tuđmanovu politiku dijeljenja BiH s Miloševićem, i sukob protiv Muslimana u BiH (današnjih Bošnjaka), i dok su se neki Tuđmanovi kadrovi ponašali kao gore opisano, jedan drugi Tuđmanov kadar nije bio na frontu nego je rovario unutar HSP kako bi se Tuđman riješio političkog konkurenta kojega je u Dobroslavu Paragi imao, za razliku od Budiše, Račana i drugih koji su oportunistički šutjeli ili se grijali na vatri Tuđmanovog režima.

I na kraju, Sinj je Slunj, i Slunj je Sinj, jer iza oba spomenika stoji Anto Đapić koji je uz pomoć Tuđmanovih adlatusa pripremao stranački puč i HSP ocrnjivao uspoređujući se s poglavnikom ustaškog pokreta Antom Pavelićem, pa je čak četiri godine nakon što je isprovocirao postavljanje ploče u Sinju, osvanuo na naslovnoj stranici New York Timesa na splitskoj rivi kako sa uzdignutom desnicom slavi 10. travnja.