Da je interes za nekretnine, posebno kuće na Jadranu, u inozemstvu velik, najbolje govori podatak da hrvatsko veleposlanstvo u Berlinu dnevno zaprimi dva do tri upita o mogućnostima kupnje nekretnina u Hrvatskoj. Dozvolu Ministarstva vanjskih poslova (MVP) za kupnju nekretnina u protekle četiri godine zatražilo je 6.034, a dobilo 2.150 stranaca. Najveći interes pokazuju Mađari, Nijemci, Austrijanci, Francuzi, Nizozemci, Belgijanci, Španjolci i Britanci.

Inače, načelo reciprociteta, po slovu Sporazuma o stabilnosti i pridruživanju (SSP), vrijedit će četiri godine od ratificiranja SSP-a. Nakon isteka tog razdoblja načelo reciprociteta se ukida, ali ostaju iznimke pri stjecanju nekretnina koje su i danas na snazi: stranci ne mogu kupiti poljoprivredno zemljište, pomorsko dobro, kulturnu i povijesnu baštinu, te nekretnine u nacionalnim parkovima, odnosno područjima od interesa za nacionalnu sigurnost. Rok od četiri godine mogao bi se produžiti, a lista iznimaka proširiti u predstojećim pregovorima o punopravnom članstvu u Uniji. Mnogi u tome vide šansu za sprječavanje rasprodaje nekretnina strancima. Savjetnik predsjednika za vanjsku politiku Ivica Maštruko ističe da hrvatski pregovarači po pitanju zaštite nekretnina moraju isposlovati najbolje uvjete.

– Dakako da se prodaja nekretnina strancima u potpunosti neće moći spriječiti, ali moraju se dogovoriti najbolji mogući rokovi. To znači odgodu potpunog otvaranja tržišta nekretninama za 15 godina od pristupanja Uniji. U tom roku naše zakonodavstvo trebalo bi predvidjeti ograničenja prodaje nekretnina. Dakako, to ograničenje odnosilo bi se na nacionalne parkove, poljoprivredno zemljište, ali i na zonu u priobalnom pojasu i otoke. Sva ta ograničenja treba objediniti. Ograničenje u priobalnom pojasu moglo bi biti iskazano metrima, zonama, ekološkim, zaštitnim, graditeljskim i drugim argumentima. To bi moglo proći ako imamo vješte pregovarače, tvrdi Maštruko, ističući da će europski pregovarači kao svoj argument svakako koristiti SSP-om dogovoreno razdoblje od četiri godine.

S obzirom na to da stranci, osim nekretnina, često kupuju i građevinsko zemljište uz more, gdje kane graditi kuće za odmor, na tragu zaštite od »rasprodaje Jadrana« mogla bi biti i nova Uredba o uređenju i zaštiti obalnog područja mora. Prema toj uredbi ne smije se dopustiti izgradnja apartmana u području 70 metara od mora. U Ministarstvu graditeljstva ističu da je ta uredba donesena zbog sprječavanja »apartmanizacije« i »betonizacije« obale.

– Hrvatska se, umjesto proizvodnji i zapošljavanju, okrenula prodaji »obiteljskog srebra« i zaduživanju u inozemstvu. Značajan dio toga smo prodali, a uz to smo se zadužili toliko da ne možemo servisirati svoje dugove. Dakle, slijedi daljnja prodaja. Stranci kupuju u Hrvatskoj jer su za njihov standard nekretnine ovdje jeftine. Kad pristupimo Uniji doći će do harmonizacije cijena, a današnje ulaganje u nekretnine u Hrvatskoj tad će se pokazati kao izvrsna investicija, zaključuje Santini.

Po njegovom mišljenju, nakon ulaska Hrvatske u EU većina danas kupljenih nekretnina opet će se naći na tržištu, a kapitalna zarada završit će na računima stranih ulagača.

– Oni kupuju nekretnine da bi ih sutra prodali, a zabrane sad nemaju smisla. Prodaja nekretnina je posljedica politike koja se vodila zadnjih 15 godina. To je rezultat ukupne strategije i to se ne može zaustaviti. Današnje spominjanje zabrana je pokušaj dobivanja političkih poena. Sad nam je jako važno jesmo li prodali 40 kvadratnih metara više ili manje, a prodali smo udio u Ini i nemamo niti jednu nacionalnu banku. Stoga, onaj tko danas investira u nekretnine u Hrvatskoj na tome će zaraditi, a te procese ne možemo zaustaviti. Sad nema puno mogućnosti, kaže Santini.

Govoreći o mogućim promjenama zakona, glasnogovornik Vlade Ratko Maček ističe da će se »definirati i zakonski urediti sve mogućnosti«. Pritom tvrdi da tržište nekretninama ostaje otvoreno kao i do sad, ukoliko se to eventualno ne uredi drugim zakonom.

Što se vremenskih olakšica tiče, pri pristupanju Uniji najbolje je prošla Malta, koja je isposlovala da ne mora u potpunosti otvoriti svoje tržište. Poljska je, pak, već SSP-om dogovorila rok od dvanaest godina počeka, nakon kojeg mora otvoriti svoje tržište. Susjedi Slovenci, pak, nisu imali uspjeha u ovom dijelu pregovora. Svoje tržište moraju u potpunosti otvoriti, a u ponudi će se naći čak i poljoprivredno zemljište.