Vjesnik: 14. 09. 2004.
Sudačke odluke tjeraju svjedoke
Slučaj Vučković-Košutić-Petrač još je jedan od poznatijih slučajeva (uz slučaj Canjuga-Batarelo i Bago-Granić) da sud odbija procesne zahtjeve Državnog odvjetništva/ Ipak, dokazi protiv osoba u prijašnjim istražnim zahtjevima pokazali su se zakonitima pa je u žalbenom postupku izvanraspravno vijeće ipak stalo na stranu tužiteljstva
ZAGREB – Ured za suzbijanje organiziranog kriminala (Uskok) u ponedjeljak je podnio istražnom odjelu Županijskog suda u Zagrebu istražni zahtjev protiv Bože Vučkovića, Zorana Košutića i Hrvoja Petrača. Riječ je o postupku koji je pokrenut u petak, 10. rujna, privođenjem u pritvor Vučkovića i Košutića, bivših načelnika Policijske uprave zagrebačke u Odjelu gospodarskog krimi
naliteta. Petrač, koji je od prije u bijegu, u istražnom se zahtjevu nalazi kao ključna osoba kojom se dokazuje nezakonitost rada dvojice policajaca. Dežurni sudac Županijskog suda u Zagrebu Krešimir Devčić odbacio je zahtjev Uskoka i istog dana odlučio o puštanju Vučkovića i Košutića iz pritvora.Nakon slučaja Bago-Granić, a još prije nakon slučaja Canjuga-Batarelo, to je treći slučaj (od većih i u javnosti posebno praćenih) u kojima su suci odbili procesne zahtjeve Državnog odvjetništva. Ta serija »odbijenica« pokreće nekoliko pravnih pitanja.
Je li Uskok, i Državno odvjetništvo općenito, u stanju dostaviti sudu spis kojem se neće naći zamjerke? Što skrivaju tužitelji podnoseći istražne i pritvorske zahtjeve sudu da im zahtjevi propadaju? Ne traži li sud, negativnim rješenjima na te zahtjeve, od Državnog odvjetništva da na stol baci baš sve dokaze koje u nekom slučaju ima?
Komentar glavnog državnog odvjetnika Mladena Bajića, kao ni odgovore na pitanja iz posljednjeg slučaja, nije moguće dobiti. »Nisam ovlašten komentirati sudske odluke«, rezolutan je Bajić.
Međutim, u nekim se prijašnjim slučajevima može naći određena povezanost.
Prva je da su se dokazi protiv osoba spomenutih u istražnim zahtjevima pokazali zakonitima pa je u žalbenom postupku izvanraspravno vijeće (u težim slučajevima Vrhovni sud) ipak stalo na stranu tužiteljstva. Istina, s nekoliko mjeseci zakašnjenja, dok se procedura provela.
Druga je da su, nakon početnih peripetija izazvanih odlukama istražnih sudaca, kazneni postupci ipak pokrenuti. No, u javnosti je ostao dojam da Bajić i njegova ekipa rade »dobro« tek kad ih sud na to natjera (Canjuga-Batarelo) odnosno da se predmet razvodni (Granić-Bago).
Treća je golem rad uložen u pripremu predmeta i jednostavnost kojom je (kao u u slučaju Vučković-Košutić-Petrač) odbijen zahtjev za pritvorom. Naime, odmah po odluci suca Devčića, novine su objavile detalje. Dakle, Uskok je tražio pritvor samo zbog mogućeg utjecaja na svjedoke koje je trebalo ispitati u roku petnaestak dana. Već u prvim reagiranji
ma na javnu objavu policijskog privođenja od svjedočenja je odustao Dobrivoj Keber, a njegov »primjer« slijedilo je još nekoliko svjedoka.Ta činjenica stavlja upitnik na tvrdnju suca Devčića da je zahtjev tužiteljstva zbog zaštite svjedoka besmislen, jer je riječ o djelima nad kojima (nekima od njih) visi i zastara. Iako to ne priznaju, u tužiteljstvu su dosta obeshrabreni zbog takva sudačkog stava. Jer, sjajna suradnja tužiteljstva i policije u tom predmetu propala je zato što je sudac ustvrdio da su više
godišnja istraga, poduzete mjere nadzora, prisluškivanja telefona i drugo samo otvarali sve nova i nova nedjela optuženika. A za njih je trebalo saslušavati i nove svjedoke. Nastup svjedoka pred tužiteljima, a kasnije i pred sudom, upitan je zbog straha tih ljudi izazvanog činjenicom da su osumnjičenici na slobodi.Svjedoci su ključ nalaza da je spomenuti Keber prihvatio platiti 6000 eura za dostavu policijskog materijala o njemu. Svjedočenje je nužni dokaz i u slučaju Autocentra Merkur, od čije je rukovodne osobe Hrvoje Petrač zatražio 150.000 eura kako protiv njega ne bi bila poduzeta kriminalistička obrada s prepratom istražnom sucu. Na sličan način su Vučković i Košutić, navodno, tražili od tadašnjeg direktora Croatia busa 150.000 njemačkih maraka kako b
i se slučaj u policiji zataškao i razvodnio.Sve to je, usporednom kontrolom obiteljskih računa osumnjičenih Vučkovića i Košutića, potkrijepljeno i nalazom da su oni raspolagali i trošili novac daleko veći od njihovih policijskih plaća.
Detalji iz cijelog spisa, do kojih je Vjesnik došao slučajno raspitujući se isključivo za pravnu stranu slučajeva u kojima istražni nalaz Državnog odvjetništva pada na nadležnom sudu, dovode u sumnju sudačku odluku. Već oskudni popis osoba i tvrtki »koje su u igri« pokazuje veličinu igrača obuhvaćenih predmetom. Njihova »medijska« slika upućuje na veze u sistemu i u podzemlju toga sustava koje im omogućuju da se bave rabotom koja u nekom trenutku potpadne pod kaznenu sumnju. A to onda, htjeli-ne htjeli, baca i sjenu na sudske odluke kojima se stopira akcija tužiteljstva da se takvim sudionicima gospodarskog i policijskog miljea, u dijelu koji se bori protiv privrednog kriminala stane na kraj.
Vlado Rajić