Je li Račanov Kutle, Damir Vrhovnik, ipak konačno dolijao? Hoće li morati odgovarati, poput Al Caponea, makar za sporedna ako ne i glavna (ne)djela?

Naime, prvostupanjskom presudom Trgovačkog suda u Rijeci Vrhovnik je osobno dužan isplatiti više od pola milijuna kuna naknade štete jednom od kooperanata, a budući da su u poslu s »Lencem« njih tristotinjak ostali »kratki« za više od 120 milijuna kuna, mogli bi krenuti namiriti svoja potraživanja tim prokrčenim pravnim putem. Budući da je sudac Ivan Zelić primijenio novi Zakon o parničnom postupku te zaključio da se Vrhovnik oglušio sudskom pozivu i da ignorira proces, donio je presudu u korist tužitelja. O šezdesetak milijuna američkih dolara garancija državnog novca podarenih crvenom tajkunu kada je tvrtka u kojoj je vedrio i oblačio došla u poteškoće, vladajući HDZ traži saborsko istražno povjerenstvo, dok cijeli slučaj razmatra i Državno odvjetništvo. Očigledno, nekadašnjem hrvatskom menadžeru godine dobrano će se »štucati« od spominjanja njegovog imena, ovoga puta ne po dobru.

No mogu li se oni najmanji i najobespravljeniji koje je Vrhovnikovo megalomanstvo ostavilo kratkih rukava na koncu uistinu naplatiti? Jer, unatoč nekadašnjoj mandarinskoj plaći od 16 tisuća dolara mjesečno, unatoč već sada osiguranoj zastupničkoj mirovini, Vrhovnik u stvari ništa ne posjeduje. Rezidencijalnu vilu na riječkim Pećinama prepisao je na kćer, a razgranati putevi biznisa i novca kojima se dugo godina bavio ostavili su mu dovoljno vremena da ih sakrije od gladnih radničkih očiju. I drugi riječki tajkun slične biografije, Ivica Štokić iz pokojne Riječke banke iz koje je »isparilo« stotinjak milijuna dolara, primijenio je taj recept prepisavši svoju kuću na suprugu. I Štokić će uskoro ustati da čuje što će mu se »U ime Republike Hrvatske« presuditi. Svakako će mu biti draže ukoliko prođe kao nekadašnji čelnik »Croatia Linea« Dario Vukić koji je nedavno dobio sedam mjeseci zatvora uvjetno s rokom kušnje od dvije godine, nego odreže li mu sud 6,5 godina zatvora kao najdražem Tuđmanovom tajkunu Miroslavu Kutli zbog »Tiska«.

Kinezi su već davno zaključili da nije važno je li mačka crvena ili crna, već je bitno lovi li miševe. Sličan poučak mogao bi se primijeniti i na miševe: nije bitno je li crveni ili crni miš pojeo naš zajednički sir, njemu je mjesto u mišolovci. A dosada su, istaknuo je to i hrvatski predsjednik Stjepan Mesić otvarajući 80. zagrebački jesenski velesajam, naši privatizacijski miševi i mačke bili postavljeni naglavačke, pa je zato danas glavni gospodarski cilj Hrvatske da se vrati na visoke razvojne grane na kojima je bila davne 1989. godine.