Otkako je ekonomske politike, prisutna je dvojba treba li je voditi prema unaprijed dogovorenim pravilima ili diskrecijski. Za neupućene, ekonomska se politika vodi prema unaprijed dogovorenim pravilima, dok diskrecijska ekonomska politika podrazumijeva slobodu nositelja ekonomske politike da donose mjere koje im se u određenom trenutku čine odgovarajućima.

Nedavno je veća skupina intelektualaca peticijom istupila u obranu doglavnika Budaka. Organizirano i promptno. Ekonomisti ne djeluju ni organizirano ni promptno. Tek jednom godišnje okupe se na izletu u Opatiji koji je sve manje atraktivan otkako je uloga Trsta kao trgovačke destinacije smanjena. Međutim, prigovaraju. Većina potiho, tek poneki javno. Smatraju da je ekonomska politika prevažna aktivnost da bi bila prepuštena ad hoc odlukama političara. Navode da se političari rado vezuju uz interesne skupine, da politički proces na površinu izbaci i šarlatane koji predlažu štetna rješenja za složene probleme, te da je makroekonomija disciplina o kojoj političari dovoljno ne znaju. No nisu ni ekonomisti bezgrješni. Poznati su (i aktualni) slučajevi ekonomista koji su se, dok su bili izvan politike, zauzimali za unaprijed dogovorenu ekonomsku politiku, a kada su postali dužnosnici, sve bi rješavali od danas do sutra.

Kako stranka na vlasti utječe na ekonomiju? Istraživanja koja je proveo drugi poznati svjetski ekonomist Gregory Mankiw pokazuju, na primjer, da dvije političke partije u SAD-u sistematski provode različite makroekonomske politike. Nešto slično, iako na uzorku od svega dva mandata, događa se i u nas. Ako je u pitanju ukupni rezultat, vrlo bi jasno rekli da je Račanova vlada bila uspješnija od Matešine. Naime, u svojim su mandatima postigli sasvim različite rezultate. Mateša je za četiri godine povećao društveni proizvod za 10,8 posto uz inflaciju od 18,1 posto. Račanov je rezultat nadmoćan: povećao je društveni proizvod 17,2 posto uz inflaciju od 15,3 posto. Promatrano po godinama unutar mandata, također se vide značajne razlike. Mateša je postigao najbolji rezultat (porast GDP-a) u prvoj godini, a potom je slijedilo usporavanje. Račan je u prvoj godini imao slabiji rezultat nakon koje je uslijedilo povećanje stope rasta. Vrlo slično demokratima i republikancima u SAD-u. Za naše prilike, interpretacija ovog nalaza može biti u spomenutoj razlici između diskrecijske i programirane ekonomske politike (ali i u različitom odnosu prema fiskalnoj politici). HDZ je, i onda i sada (ekonomski je program u predizborno vrijeme predsjednik Sanader iznio u jednom šturom novinskom zapisu), skloniji ekonomskoj politici od danas do sutra. Račan je startao diskrecijski, ali je vrlo brzo ponudio srednjoročne elemente ekonomske politike. Osim u posljednjih šest mjeseci svojega mandata, kada su se počele nizati populističke mjere, toga se i pridržavao. Bez sumnje, ova politika dijelom mu je smanjila broj glasova na izborima, ali su društvene koristi bile mnogo veće.

Nepostojanje strategije razvoja i unaprijed poznate ekonomske politike u pravilu mnogo košta. Najviše ozbiljne gospodarske subjekte. Košta i sve nas, posebno one koji su platili ulaz na okrugli stol The Economist Conferences. Da bi poslušali premijera, pojedinačno su platili iznos jednak četverogodišnjoj školarini izvanrednog studenta ekonomskog fakulteta u Hrvatskoj.