Vjesnik: 16. 09. 2004.
Haaški presedan
Prvi se put događa da se tribunal protivi pozitivnoj ocjeni tužiteljice u vezi s procesnim pravima optuženika/ Dosad je bilo normalno da se upravo Carlu del Ponte pita što učiniti/ Markač je odluku, unatoč lošem zdravlju, dočekao kao jednu od »kazni« svog položaja u Scheveningenu, a Čermak je to vrlo teško podnio i njegovi odvjetnici se boje za njegov
o zdravljeZAGREB – Ministrica pravosuđa Vesna Škare Ožbolt primila je u srijedu ujutro šefa Ureda za vezu Haaškog suda u Zagrebu Thomasa Osorija u povodu odluke Sudskog vijeća haaškog tribunala o odbijanju zahtjeva za privremenim puštanjem na slobodu optuženih generala Mladena Markača i Ivana Čermaka.
Škare Ožbolt je iskazala svoje iznenađenje i zabrinutost odlukom Suda da se Markač i Čermak zadrže u pritvoru do početka suđenja. Osorio je pak izjavio da je riječ o autonomnoj odluci Sudskoga vijeća na koju se može utjecati jedino pravnim sredstvima. On je ministrici za utjehu prenio i poruku glavne haaške tužiteljice Carle del Ponte da je i Tužiteljstvo iznenađeno odlukom, jer se ono nije protivilo njihovu privremenom puštanju na slobodu.
Valja podsjetiti da su dva dana ranije, odlukom Tribunala, šestorica optuženih Hrvata iz BiH, bivših visokih dužnosnika Herceg-Bosne, stigla u Zagreb, suprotno stavu Tužiteljstva da bi i dalje trebali ostati u Scheveningenu.
Sjednica Sudskoga vijeća u predmetu Markač-Čermak bila je zakazana nakon 20. rujna. Međutim, dogodila se već 14. rujna, a da ni optuženici ni njihovi branitelji niti itko u Hrvatskoj o tome ništa nije znao. Glavna haaška tužiteljica protivila se, dakle puštanju šestorice iz BiH, a dala je pozitivno mišljenje o puštanju Markača i Čermaka. Što se događa? Zašto Sud ne uvažava protivljenje Carle del Ponte, odnosno zašto stopira odluku o puštanju iz pritvora kad se s njom slaže glavna tužiteljica? Odgovor bi mogao biti vrlo jednostavan. Rat između Suda i Tužiteljstva traje i dalje. Ono što je izgledalo kao nerazumijevanje između suca Theodora Merona, predsjednika Tribunala, i Carle del Ponte postalo je razlogom za presedane. A presedan jest da se Tribunal protivi pozitivnoj ocjeni tužiteljice u vezi s procesnim pravima optuženika. Dosad je bilo sasvim normalno da se baš Carlu del Ponte pita što učiniti i kakav je njezin stav o pojedinom predmetu.
Mediji su u prvim reagiranjima slučaj Markač-Čermak povezali sa slučajem Gotovina. No, slučaj Gotovina stavljen je podjednako na dušu i hrvatskih i europskih pa onda i svjetskih policija i obavještajnih organizacija da ga pronađu i uhite. To znači da nije bitna činjenica da su optužbe protiv Markača i Čermaka s jedne, odnosno Gotovine s druge strane jednake. Prva dvojica dobrovoljno dolaze u Haag, a Gotovina je u bijegu već nekoliko godina.
Znači li odluka Suda da je htio »kazniti« Carlu del Ponte zbog ostalih pravnih pitanja i znači li zadržavanje dvojica generala u pritvoru da Sud usput želi »kazniti« i Hrvatsku?
Pravni stručnjaci i haaški promatrači dobro znaju da je posrijedi personalna igra između vrha Tribunala i haaškog tužiteljstva. Sve ono što se u međuvremenu dogodilo, a tiče se izlazne strategije moglo bi se, iz Zagreba, procijeniti kao greška i Tribunala i Tužiteljstva i njihovih političkih sponzora.
Naime, uskrata novca za rad Tribunala dovela je do toga da Tužiteljstvo trenutačno raspolaže, umjesto s 22, samo s 11 tužitelja. Kadrovska oseka pogodila je posebno administrativne službe Suda bez kojih ni jedan tribunal ne može raditi onako kako se to od njega očekuje. Prema tome, sigurno je da tvrdoglavost odbjegloga Gotovine mora biti plaćena pritvorom dvojice generala koji su optuženi istom optužnicom kao i on. No, tome valja dodati i činjenicu da Tribunal ne funkcionira kao prije godinu dana. Nedostaje ljudi, dakle, a počeli su i osobni sudari čelnika pojedinih institucija unutar haaškog sudišta. Sve to zajedno dovelo je do toga da je Mladen Markač odluku Sudskoga vijeća unatoč lošem zdravstvenom stanju dočekao kao jednu od »kazni« svog položaja u Scheveningenu. Ivan Čermak, pak, vrlo je teško podnio negativnu odluku Tribunala i njegovi odvjetnici se boje za njegovo zdravstveno stanje.
A kad već spominjemo odvjetnike Markača i Čermaka valja reći da ni jedan od njih nije trenutačno spreman nastupiti u javnosti. Tvrde da je odluka takva da ju se ne može pravno komentirati, a da se pritom ne »očešu« o način na koji je Sud postupio u tom slučaju.
Vlado Rajić