Opet i odjednom iskrsnuo je Ante Gotovina kao mogući razlog nastavka pritvora Čermaka i Markača u Haagu, čije je ukinuće odobrila čak i Carla del Ponte. Istina, svi su, pa i nadležna državna i braniteljska tijela, zaboravili da je odbjegli optuženik rezervna kategorija svih hrvatsko-haaških odnosa. Iako u optužnicama za Čermaka i Markača jasno piše isto što i u optužnici za Gotovinu, »sudjelovanje u zločinačkom pothvatu«, Gotovinu se zaboravilo.

Identičnost optužnica (samo se imena mijenjaju) pokazala je namjeru Tužiteljstva i Tribunala da se svoj trojici sudi u jednom postupku. I bilo je, kad-tad, logično da će netko u Haagu pitati »gdje je treći«. Na trećega, Gotovinu, naslonio se u komentaru slučaja i predsjednik Stjepan Mesić. Pogrešno. Premijer Ivo Sanader je pak u Saboru rekao da će tražiti od Suda dodatno obrazloženje. Pogrešno.

Prije zaključka još jedan detalj: Jakša Muljačić, pomoćnik ministrice pravosuđa i šef ureda za odnose s Haagom, bio je 8. rujna u redovnom posjetu hrvatskim pritvorenicima u Scheveningenu, od 14 do 16 sati, i rekao im da Čermak i Markač svaki čas trebaju izaći iz pritvora. U 16 sati i 20 minuta branitelji »šestorice iz BiH« dobili su odluku sudskoga vijeća da Prlić, Praljak, Petković, Ćorić, Pušić i Stojić mogu doma do početka glavne rasprave. Dakle, nitko u Hrvatskoj nije znao što se sprema Markaču i Čermaku.

Tko je znao? Markačevi i Čermakovi odvjetnici? Sud je na njihove podneske rekao »ponavljate jedno te isto«. Mesić je pak, reagirajući na odluku, dao priliku da se Gotovinom ispričava negativan stav Tribunala o Čermaku i Markaču, a Sanader je dopustio da mali i veliki u politici javno spekuliraju o svemu tome. Niti je Gotovina ključni razlog za nastavak haaškog pritvora dvojici generala, niti je Vladin zahtjev Haagu za dodatnim tumačenjem pravni lijek.